[pp1972]

podatci???

1925 godine braća Marin i Vicko Ferić  utemeljili su brodarsko druÅ”tvo  Brodarsko poduzeće Marin Ferić & Co.
1937. promijenili su ime u Brodarstvo Ferić.

[pp1972]

Tablica pomorskog godisnjaka iz 1933 godine, sa podatcima za Brodarsko poduzeće Marin Ferić - Split

[pp1972]

Tablica pomorskog godisnjaka iz 1931. godine.

[pp1972]

Tablica pomorskog godisnjaka iz 1932. godine.

[Lina]

iz knjige ā€œIz povijesti Dalmacijeā€, Å imun JuriÅ”ić, 1984.:

Marin FERIĆ (Split, 1892 ā€” Zagreb, 1959), brodovlasnik i tvorničar. Studirao je ekonomski fakultet. Bio je predsjednik Trgovinsko-obrtničke komore u Splitu. Vlasnik dvaju velikih brodova (Vicko i Sv. Duje) i nekoliko manjih. Kupio je tvornicu cementa od Betice, a poslije i tvornicu u Sv. Kaju u Solinu i tvornicu cementa u KaÅ”tel ā€” Sućurcu.



 

[Lina]

Ferići su bili brojna obiteljska zajednica.

"Unutar obitelji Ferić po poduzetničkom duhu i javnom djelovanju posebno se isticao Marin Ferić (Split, 1892. ā€“ Zagreb, 1959.), Vickov sin." (citat iz teksta "Brodovlasnici iz obitelji Ferić i struktura pomoraca na njihovim brodovima", Zdravka Jelaska Marijan, Hrvatski institut za povijest, 2024.

 Slika ovog Marina Ferića (unutar obitelji bio je joÅ” jedan Marin Ferić u to doba) je iz novina Novo doba od 20.05.1939. Tada je Marin Ferić između ostalog bio predsjednik "Splitske trgovinsko-industrijske komore".

[Lina]

 Zdravka Jelaska Marijan, Hrvatski institut za povijest, Zagreb -odlomak iz teksta "Brodovlasnici iz obitelji Ferić i struktura pomoraca na njihovim brodovima", 2024.

Obitelj Ferić i njezin interes za pomorstvo

 
Obitelj Ferić prisutna je u Splitu od druge polovice 17. stoljeća. U Split su se, vjerojatno, doselili iz Poljica gdje je zabilježeno isto prezime, nakon Kandijskog rata. Uglavnom su živjeli kao težaci od obrade zemlje koja je bila u njihovom vlasniÅ”tvu. U 19. stoljeću bili su među imućnijim težačkim obiteljima, a razgranali su se u viÅ”e obiteljskih grana.
 
S vremenom se jedna od obiteljskih grana počela baviti iskoriÅ”tavanjem tupine te se uključila i u proizvodnju cementa. Godine 1909. druÅ”tvo Braća Ferić postalo je vlasnik 6/30 tvrtke Prva dalmatinska tvornica cementa Portland Gilardi & Bettiza (Prima fabbrica Dalmata di Cemento Portland Gilardi & Bettiza) pridonijevÅ”i jedan svoj tupinolom kao udio u vlasniÅ”tvu. Zbog potrebe obnavljanja prijaÅ”njih druÅ”tvenih ugovora i promjena vlasniÅ”tva pojedinih udjela druÅ”tvo je 1925. ponovno osnovano i registrirano pod imenom Prva dalmatinska tvornica cementa Portland Gilardi & Bettiza. U rukama obitelji Gilardi od tada do 1929. godine bile su 24/60 vlasniÅ”tva.
Isto toliko udjela bilo je i u rukama obitelji Bettiza, a Ferići su sveukupno raspolagali s 12/60 vlasniÅ”tva, od kojih je Marin Ferić Vickov imao 4/60 vlasniÅ”tva, a braća Marin, Vicko, Petar i Mate Ferić pok. Ante držali su svaki po 2/60 vlasniÅ”tva. Godine 1929. pokrenuta je likvidacija druÅ”tva zbog povlačenja Lorenza Gilardia pok. Lorenza te su on posebno, a posebno ostali družinari iz obitelji Gilardi, kao i svi iz obitelji Bettiza prodali Ferićima svoje vlasničke udjele u tvornici cementa zajedno s pokretninama i nekretninama u njezinu vlasniÅ”tvu na području Splita, ali i dugovima kod viÅ”e banaka.
Marin Ferić Vickov kupio je za sebe neÅ”to viÅ”e od 1/2 udjela , a ostalo za svog brata Fabijana Ferića te za rođake Vicka i Antu Ferić Marinove i Ivana Ferića pok. Ante te je otplatio dugove. Međutim, nedugo nakon sklapanja ugovora L. Gilardi je preminuo.
Oko njegova nasljedstva vođene su viÅ”egodiÅ”nje parnice, predmet kojih je bio i vlasnički udio u tvornici cementa. Zbog toga je likvidacija druÅ”tva Prva dalmatinska tvornica cementa Portland Gilardi & Bettiza do kraja provedena tek 1942. godine.
 
No, čim je Marin Ferić Vickov postao većinski vlasnik (34/60) Prve dalmatinske tvornice cementa Portland Gilardi & Bettiza, promijenjen je naziv tvrtke u Prva dalmatinska tvornica cementa Portland Marin Ferić & Comp. Svoju ulogu većinskog vlasnika Marin Ferić potvrdio je i kasnijim kupovinama od drugih suvlasnika.
Ferići su se i dalje bavili i izvozom tupine, a Marin Ferić bio je član uprave Splitskog saveza izvoznika tupine d.s.o.j. osnovanog 1927.godine. Krajem međuratnog razdoblja Marin Ferić je stekao vlasniÅ”tvo nad joÅ” dvije tvornice cementa te je bio vlasnik tri od pet tvornica cementa koliko ih je bilo u Splitu i okolici. Godine 1939. Marin Ferić Vickov postao je vlasnik 99,7 % dionica dotadaÅ”njeg druÅ”tva Adriaportland koje je imalo tvornicu na lokalitetu Sv. Kajo kod Solina. Iste godine postao je i većinski vlasnik ā€žDalmatiaā€ d.d. za cement Portland koje je i malo t vornicu cementa u KaÅ”tel Sućurcu. Interes za izvoz tupine i cementa vjerojatno je utjecao i na interes za brodarstvo.


Iz navedenog je vidljivo kako se unutar obitelji Ferić po poduzetničkom duhu i javnom djelovanju posebno isticao Marin Ferić (Split, 1892. ā€“ Zagreb, 1959.), Vickov sin. Marin Ferić bio je i politički aktivan na lokalnoj razini kao član Samostalne demokratske stranke (SDS). Kao istaknuti član stranke bio je izabran za vijećnika na općinskim izborima 1926. i 1928. godine. Prilikom izbora 1926. i 1928. uz ime Marina Ferića navedeno je zanimanje industrijalac. Kada je nakon uspostave Banovine Hrvatske imenovano općinsko vijeće u svibnju 1940. godine Marin Ferić imenovan je za prvog dogradonačelnika i tom je prilikom također naveden kao industrijalac.
Kao istaknuti gospodarstvenik Marin Ferić je 1930-ih obnaÅ”ao istaknute dužnosti u Trgovačko-obrtničkoj komori, a zatim i u Trgovinsko-industrijskoj komori u Splitu te se isticao nastojanjima oko bržeg razvoja grada i kvalitetnijeg upravljanja gradom, ali i općenito razvoja srednje i sjeverne Dalmacije. Za predsjednika Trgovinsko-industrijske komore izabran je 1936. godine. Marin Ferić bio je povezan i s viÅ”e t vrtki značajnih za međuratni Split. Primjerice, tijekom 1920-ih bio je član Nadzornog odbora Splitskog gradjevnog poduzeća d. d. i član Nadzornog odbora Splitskog brodogradiliÅ”ta ā€žJugā€œ.
Potkraj međuratnog razdoblja poslovni interesi sa Splita i okolice protegli su se i na Zagreb u koji Marin Ferić prenosi sjediÅ”te tvrtke za trgovanje ugljenom i u kojem na kraju i ostaje do smrti.
 
Marin Ferić prvi je unutar obitelji pokazao snažniji interes za brodarstvo, Å”to je vjerojatno bilo povezano i s izvozom cementa i tupine. Kada je u lipnju 1929. godine osnovano Splitsko parobrodarsko druÅ”tvo s.o.j. (SPAD) s temeljnom druÅ”tvenom glavnicom od 960 000 dinara, on je bio jedan od suvlasnika (8,3 % udjela). No već u prosincu iste godine Marin Ferić je istupio iz druÅ”tva i prodao svoj udio.
U vrijeme uključivanja u SPAD ili neÅ”to prije toga Marin Ferić je kupio i udio u vlasniÅ”tvu parobroda male obalne plovidbe Jadran (izgrađen 1901. godine, 346,34 BRT) zajedno s tvrtkom Damjan Katalinić i braća i Vickom Plazibatom koji su tim parobrodom raspolagali joÅ” od 1922. kada su ga kupili od Hrvatskog parobrodarskog druÅ”tva ā€žJadranā€œ. Marin Ferić je zajedno sa spomenutim suvlasnicima prodao parobrod Jadran druÅ”tvu SPAD u travnju 1930. godine te se odlučio na osnivanje vlastitog brodarskog poduzeća.
No to ipak nije bio kraj veza Marina Ferića i druÅ”tva SPAD jer 1940. godine Marin Ferić ponovo kupuje neke udjele u tom brodarskom druÅ”tvu. Brodarsko poduzeće Ferić Marin utemeljeno je u Splitu 1930. godine, a temeljna glavnica poduzeća iznosila je 4 milijuna dinara. Godine 1931. raspolagalo je jednim parobrodom duge plovidbe nazvanim Sveti Duje (1902; 3624 BRT).


 

[Lina]

 Dvije godine kasnije temeljna glavnica poduzeća iznosila je 3,5 milijuna dinara, a dijelila se na karate. Osim parobroda Sveti Duje poduzeće je tada posjedovalo i parobrod Jadran (1901.), koji je prije bio u vlasniÅ”tvu druÅ”tva SPAD.
No, parobrod Jadran nije kupljen neposredno od tog druÅ”tva, nego od UroÅ”a Brajnovića koji ga je u međuvremenu bio kupio od druÅ”tva SPAD.
U proljeće 1934. nabavljen je parobrod male obalne plovidbe nazvan Pčela (1918; 311 B RT),32 a u proljeće 1935. parobrod male obalne plovidbe nazvan Galeb (1904; 4 40 BRT). Pčela i Galeb imali su slične karakteristike i organizaciju prostora. U zaglavlju dokumenata iz tog vremena kao naziv tvrtke navodi se Marin Ferić ā€“ Brodovlasnik.
 
Tako je u drugoj polovici tridesetih godina to parobrodarsko druŔtvo imalo četiri parobroda, odnosno jedan parobrod duge plovidbe (Sveti Duje) i tri parobroda male obalne plovidbe (Jadran, Galeb i Pčela).
 
Marin Ferić je nominalno bio jedini vlasnik Brodarskog poduzeća Ferić Marin, ali i to i neka druga poduzeća zapravo su se temeljila na zajednici dobara u kojoj su bili i njegova braća i rođaci.
 
Diobena pogodba u obitelji Ferić iz 1939. godine svjedoči o gospodarskoj važnosti i imovinskoj snazi te obitelji, ali i o postignućima do kojih se doÅ”lo zajedničkim ulaganjima. Iako je tom diobom razvrgnuta jedna zajednica dobara, stvorene su dvije, također obiteljske zajednice dobara. Po nekim je stavkama te diobene pogodbe ipak jasno da se u toj zajednici dobara i do tada znalo Å”to i koliko kome pripada, ali je zajednica održavana i kao takva davala je pojedincima jaču gospodarsku podlogu za djelovanje. Diobenom je pogodbom i njezinom dopunom, sačinjenima 14.siječnja 1939., provedena dioba između dvije grane obitelji koje su u tim pogodbama radi lakÅ”eg snalaženja navedene kao ā€žFerići Vicko i sinoviā€œ i ā€žFerići Marinoviā€œ.
 
Granu navedenu kao ā€žFerići Vicko i sinoviā€œ činili su Vicko Ferić pok. Ante, posjednik, te njegovi sinovi Marin, trgovac, ing. Jerko, Fabjan, trgovac, ing. Nikola i Branko, privatni namjeÅ”tenik.
 
Granu navedenu kao ā€žFerići Marinoviā€œ činili su sinovi pok. Marina Ferića, braća Vicko, trgovac, Kajo-Ante, posjednik i Stipe-Kruno, u to vrijeme nastanjen u Kninu.
 
Diobenom pogodbom među dvjema granama Ferića razvrgnuta je zajednica imetka, odnosno nekretnina, trgovačkih i industrijskih radnji i prava. Tom je pogodbom tvornica cementa na tadaÅ”njoj Obali vojvode Stepe, pod nazivom Prva dalmatinska tvornica cementa Portland M. Ferić & Comp. (prijaÅ”nja tvornica Gilardi & Bettiza), pripala Vicku Feriću i sinovima, sa svim zgradama i zemljiÅ”tima, prihodima, teretima i hipotekama. Prije su Vicko Ferić i sinovi bili vlasnici 2/3 te tvornice, a Ferići Marinovi 1/3. Od navedene je tvornice odijeljena Tvornica cementnih rukotvorina (Å”kultura), koja je pripala Ferićima Marinovima, s tvornici pripadajućom zgradom, zemljiÅ”tima, postrojenjima i ostalom imovinom, ali bez hipoteka i dugova koje preuzimaju Vicko Ferić i sinovi. Uz to su se Ferići Vicko i sinovi obvezali sljedećih deset godina isporučivati do 100 vagona cementa dobre kvalitete Ferićima Marinovima za potrebe tvornice koja je njima pripala, i to po odmah ugovorenim cijenama.
 
Osim tvornica cementa i cementnih proizvoda, istom diobenom pogodbom podijeljeni su i brodovi i svi poslovi pomorske trgovine koji su do tada za 2/3 pripadali Marinu Feriću Vickovom, a za 1/3 Ferićima Marinovima. Diobom su Ferićima Marinovima pripali parobrodi Jadran i Pčela, a Marinu Feriću Vickovu, odnosno Vicku Feriću i sinovima, brodovi Sv. Duje i Galeb te maone Drava i Deva.
 
Od jednoga parobrodarskoga poduzeća tako su nastala dva, Brodarstvo ā€žBraća Ferićā€œ s tri parobroda u vlasniÅ”tvu Marina Ferića i njegove braće, te Prva dalmatinska tvornica cementa ā€žBraća Ferićā€  s dva parobroda male obalne plovidbe njihovih rođaka.
 
Podjelom je nadalje bio obuhvaćen posao kupoprodaje ugljena. Zalihe i inventar vezani uz taj posao do tada su za 2/3 pripadali Marinu Feriću Vickovu, a za 1/3 Ferićima Marinovima. Ferići Marinovi diobom su prepustili Marinu Feriću Vickovu, odnosno Vicku Feriću i sinovima kao strani u diobenoj pogodbi, svu dobit i sve dugove vezane uz dotadaÅ”nje poslove s ugljenom te sve daljnje poslove kupoprodaje ugljena i koksa. Zauzvrat se Marin Ferić Vickov obvezao Ferićima Marinovima sljedeće četiri godine isporučivati ugljen za njihove parobrode te za njihove trgovine-skladiÅ”ta ugljenom u Sv. Kaji kod Solina i u Splitu. Taj im se ugljen obvezao isporučivati po nabavnim cijenama uz dodatak od 5 % za režijske troÅ”kove, s tim da oni snose troÅ”kove iskrcaja. Ferići Marinovi su, ako bi to htjeli, ugljen mogli nabavljati drugdje i ne prihvatiti ovu obvezu.
 
Istom su pogodbom podijeljene i nekretnine u Splitu te radnja i nekretnine u Kninu.
Trgovačka radnja u Kninu vođena pod imenom Braća Ferić ā€“ Knin (Å”pedicija i komisija, prodaja mjeÅ”ovite robe, tangarija i prijevoz robe motornim vozilima), koja je dotad bila po polovicu u vlasniÅ”tvu svake grane obitelji, diobom je pripala Ferićima Marinovima, sa svim zalihama, nekretninama i pokretninama, aktivom i pasivom.
Brojne nekretnine u Splitu, koje su do tada bile u vlasniÅ”tvu Vicka Ferića i sinova za 2/3, a Ferića Marinovih za 1/3, podijeljene su tako da je Vicku Feriću i sinovima pripala kuća na Bačvicama sa zemljiÅ”tima oko nje, dok su Ferićima Marinovima pripala zemljiÅ”ta u ViÅ”koj i Hektorovićevoj ulici, na Plokitama i na Žnjanu. Nepodijeljen je ostao samo veći broj zemljiÅ”ta na području Marjana. Uz tu podjelu Vicko Ferić i sinovi obvezali su se Ferićima Marinovima isplatiti i naknadu od milijun dinara u deset mjesečnih rata.
 
Naziv poduzeća Brodarstvo ā€žBraća Ferićā€  koji se spominje u navedenoj diobenoj pogodbi nije uopće zaživio jer u ožujku 1939. Marin Ferić moli Direkciju pomorskog saobraćaja Split da parobrod Sv. Duje briÅ”e iz vlasniÅ”tva dosadaÅ”nje tvrtke Marin Ferić ā€“ Brodovlasnik, Split i upiÅ”e u vlasniÅ”tvo tvrtke Brodarstvo Ferić ā€“ Split.
 
 Vjerojatno je isto napravljeno i za ostale brodove jer u ljeto iste godine Marin Ferić obavjeÅ”tava Okružni ured za osiguranje radnika da je prijaÅ”nji naziv tvrtke Marin Ferić ā€“ Brodovlasnik, Split izmijenio u Brodarstvo Ferić ā€“ Split.
 
 U istom dopisu navodi da tvrtka u tom trenutku posjeduje parobrode Vicko Ferić, Sv. Duje i Galeb te motorne maone Deva i Drava. Međunarodni naziv poduzeća na engleskom bio je Shipping Ferić, Split.
U tom dopisu vidljivo je povećanje plovnog parka jer je 1939. godine kupljen parobrod Vicko Ferić (ex. Ante Topić, ex. Oreland; 1911; 4190 BRT). Tako je početkom 1941. poduzeće imalo dva parobroda duge plovidbe (Sv. Duje i Vicko Ferić) i jedan parobrod male obalne plovidbe (Galeb). U vlasniÅ”tvu njegovih rođaka, odnosno tvrtke Braća Ferić bila su dva parobroda male obalne plovidbe (Jadran F i Pčela).
 
Poslovanje brodarskih tvrtki Marina Ferića u značajnoj je mjeri vodio njegov brat ing. Jerko Ferić (Split, 1899. ā€“ Split, 1982.) koji se učestalo navodi u poslovnoj dokumentaciji, uglavnom bez točne oznake njegove službene dužnosti. Tek se u spisima sa samog kraja razdoblja navodi kao prokurist tvrtke.
Ing. Jerko Ferić imao je uz to vlastitu građevinsku tvrtku u Splitu koja je u tom gradu izgradila viÅ”e značajnih građevina.
U političkom smislu bio je blizak Hrvatskoj seljačkoj stranci (HSS), a bavio se i veslanjem te je odigrao značajnu ulogu u osnivanju i djelovanju Hrvatskog veslačkog kluba ā€“ Split (HVK) čiji je nastanak 1937. godine odvajanjem od veslačkog kluba Gusar bio vezan u z p olitiku. Kao predsjednik tog kluba odigrao je važnu ulogu u izgradnji klupskog doma i nabavi čamaca, ulogu čijih su kumova preuzeli istaknuti političari HSS-a. Iako ovaj podatak nije neposredno vezan uz poslovanje obitelji Ferić i njihovih parobrodarskih druÅ”tava, ovdje ga navodim jer ukazuje na značaj i ugled obitelji te razvijene političke veze.