Dvije godine kasnije temeljna glavnica poduzeÄa iznosila je 3,5 milijuna dinara, a dijelila se na karate. Osim parobroda
Sveti Duje poduzeÄe je tada posjedovalo i parobrod
Jadran (1901.), koji je prije bio u vlasniŔtvu druŔtva
SPAD.
No, parobrod Jadran nije kupljen neposredno od tog druÅ”tva, nego od UroÅ”a BrajnoviÄa koji ga je u meÄuvremenu bio kupio od druÅ”tva
SPAD.
U proljeÄe 1934. nabavljen je parobrod male obalne plovidbe nazvan
PÄela (1918; 311 B RT),32 a u proljeÄe 1935. parobrod male obalne plovidbe nazvan
Galeb (1904; 4 40 BRT).
PÄela i Galeb imali su sliÄne karakteristike i organizaciju prostora. U zaglavlju dokumenata iz tog vremena kao naziv tvrtke navodi se
Marin FeriÄ ā Brodovlasnik.
Tako je u drugoj polovici tridesetih godina to parobrodarsko druÅ”tvo imalo Äetiri parobroda, odnosno jedan parobrod duge plovidbe (
Sveti Duje) i tri parobroda male obalne plovidbe (
Jadran, Galeb i PÄela).
Marin FeriÄ je nominalno bio jedini vlasnik
Brodarskog poduzeÄa FeriÄ Marin, ali i to i neka druga poduzeÄa zapravo su se temeljila na zajednici dobara u kojoj su bili i njegova braÄa i roÄaci.
Diobena pogodba u obitelji FeriÄ iz 1939. godine svjedoÄi o gospodarskoj važnosti i imovinskoj snazi te obitelji, ali i o postignuÄima do kojih se doÅ”lo zajedniÄkim ulaganjima. Iako je tom diobom razvrgnuta jedna zajednica dobara, stvorene su dvije, takoÄer obiteljske zajednice dobara. Po nekim je stavkama te diobene pogodbe ipak jasno da se u toj zajednici dobara i do tada znalo Å”to i koliko kome pripada, ali je zajednica održavana i kao takva davala je pojedincima jaÄu gospodarsku podlogu za djelovanje. Diobenom je pogodbom i njezinom dopunom, saÄinjenima 14.sijeÄnja 1939., provedena dioba izmeÄu dvije grane obitelji koje su u tim pogodbama radi lakÅ”eg snalaženja navedene kao āFeriÄi Vicko i sinoviā i āFeriÄi Marinoviā.
Granu navedenu kao āFeriÄi Vicko i sinoviā Äinili su Vicko FeriÄ pok. Ante, posjednik, te njegovi sinovi Marin, trgovac, ing. Jerko, Fabjan, trgovac, ing. Nikola i Branko, privatni namjeÅ”tenik.
Granu navedenu kao āFeriÄi Marinoviā Äinili su sinovi pok. Marina FeriÄa, braÄa Vicko, trgovac, Kajo-Ante, posjednik i Stipe-Kruno, u to vrijeme nastanjen u Kninu.
Diobenom pogodbom meÄu dvjema granama FeriÄa razvrgnuta je zajednica imetka, odnosno nekretnina, trgovaÄkih i industrijskih radnji i prava. Tom je pogodbom tvornica cementa na tadaÅ”njoj Obali vojvode Stepe, pod nazivom
Prva dalmatinska tvornica cementa Portland M. FeriÄ & Comp. (prijaÅ”nja tvornica Gilardi & Bettiza), pripala Vicku FeriÄu i sinovima, sa svim zgradama i zemljiÅ”tima, prihodima, teretima i hipotekama. Prije su Vicko FeriÄ i sinovi bili vlasnici 2/3 te tvornice, a FeriÄi Marinovi 1/3. Od navedene je tvornice odijeljena
Tvornica cementnih rukotvorina (
Å”kultura), koja je pripala FeriÄima Marinovima, s tvornici pripadajuÄom zgradom, zemljiÅ”tima, postrojenjima i ostalom imovinom, ali bez hipoteka i dugova koje preuzimaju Vicko FeriÄ i sinovi. Uz to su se FeriÄi Vicko i sinovi obvezali sljedeÄih deset godina isporuÄivati do 100 vagona cementa dobre kvalitete FeriÄima Marinovima za potrebe tvornice koja je njima pripala, i to po odmah ugovorenim cijenama.
Osim tvornica cementa i cementnih proizvoda, istom diobenom pogodbom podijeljeni su i brodovi i svi poslovi pomorske trgovine koji su do tada za 2/3 pripadali Marinu FeriÄu Vickovom, a za 1/3 FeriÄima Marinovima. Diobom su FeriÄima Marinovima pripali parobrodi
Jadran i
PÄela, a Marinu FeriÄu Vickovu, odnosno Vicku FeriÄu i sinovima, brodovi
Sv. Duje i Galeb te maone
Drava i Deva.
Od jednoga parobrodarskoga poduzeÄa tako su nastala dva,
Brodarstvo āBraÄa FeriÄā s tri parobroda u vlasniÅ”tvu Marina FeriÄa i njegove braÄe, te
Prva dalmatinska tvornica cementa āBraÄa FeriÄā s dva parobroda male obalne plovidbe njihovih roÄaka.
Podjelom je nadalje bio obuhvaÄen posao kupoprodaje ugljena. Zalihe i inventar vezani uz taj posao do tada su za 2/3 pripadali Marinu FeriÄu Vickovu, a za 1/3 FeriÄima Marinovima. FeriÄi Marinovi diobom su prepustili Marinu FeriÄu Vickovu, odnosno Vicku FeriÄu i sinovima kao strani u diobenoj pogodbi, svu dobit i sve dugove vezane uz dotadaÅ”nje poslove s ugljenom te sve daljnje poslove kupoprodaje ugljena i koksa. Zauzvrat se Marin FeriÄ Vickov obvezao FeriÄima Marinovima sljedeÄe Äetiri godine isporuÄivati ugljen za njihove parobrode te za njihove trgovine-skladiÅ”ta ugljenom u Sv. Kaji kod Solina i u Splitu. Taj im se ugljen obvezao isporuÄivati po nabavnim cijenama uz dodatak od 5 % za režijske troÅ”kove, s tim da oni snose troÅ”kove iskrcaja. FeriÄi Marinovi su, ako bi to htjeli, ugljen mogli nabavljati drugdje i ne prihvatiti ovu obvezu.
Istom su pogodbom podijeljene i nekretnine u Splitu te radnja i nekretnine u Kninu.
TrgovaÄka radnja u Kninu voÄena pod imenom
BraÄa FeriÄ ā Knin (Å”pedicija i komisija, prodaja mjeÅ”ovite robe, tangarija i prijevoz robe motornim vozilima), koja je dotad bila po polovicu u vlasniÅ”tvu svake grane obitelji, diobom je pripala FeriÄima Marinovima, sa svim zalihama, nekretninama i pokretninama, aktivom i pasivom.
Brojne nekretnine u Splitu, koje su do tada bile u vlasniÅ”tvu Vicka FeriÄa i sinova za 2/3, a FeriÄa Marinovih za 1/3, podijeljene su tako da je Vicku FeriÄu i sinovima pripala kuÄa na BaÄvicama sa zemljiÅ”tima oko nje, dok su FeriÄima Marinovima pripala zemljiÅ”ta u ViÅ”koj i HektoroviÄevoj ulici, na Plokitama i na Žnjanu. Nepodijeljen je ostao samo veÄi broj zemljiÅ”ta na podruÄju Marjana. Uz tu podjelu Vicko FeriÄ i sinovi obvezali su se FeriÄima Marinovima isplatiti i naknadu od milijun dinara u deset mjeseÄnih rata.
Naziv poduzeÄa
Brodarstvo āBraÄa FeriÄā koji se spominje u navedenoj diobenoj pogodbi nije uopÄe zaživio jer u ožujku 1939. Marin FeriÄ moli Direkciju pomorskog saobraÄaja Split da parobrod Sv. Duje briÅ”e iz vlasniÅ”tva dosadaÅ”nje tvrtke
Marin FeriÄ ā Brodovlasnik, Split i upiÅ”e u vlasniÅ”tvo tvrtke
Brodarstvo FeriÄ ā Split.
Vjerojatno je isto napravljeno i za ostale brodove jer u ljeto iste godine Marin FeriÄ obavjeÅ”tava Okružni ured za osiguranje radnika da je prijaÅ”nji naziv tvrtke
Marin FeriÄ ā Brodovlasnik, Split izmijenio u
Brodarstvo FeriÄ ā Split.
U istom dopisu navodi da tvrtka u tom trenutku posjeduje parobrode
Vicko FeriÄ,
Sv. Duje i
Galeb te motorne maone
Deva i
Drava. MeÄunarodni naziv poduzeÄa na engleskom bio je
Shipping FeriÄ, Split.
U tom dopisu vidljivo je poveÄanje plovnog parka jer je 1939. godine kupljen parobrod
Vicko FeriÄ (ex.
Ante TopiÄ, ex.
Oreland; 1911; 4190 BRT). Tako je poÄetkom 1941. poduzeÄe imalo dva parobroda duge plovidbe (
Sv. Duje i Vicko FeriÄ) i jedan parobrod male obalne plovidbe (
Galeb). U vlasniÅ”tvu njegovih roÄaka, odnosno tvrtke
BraÄa FeriÄ bila su dva parobroda male obalne plovidbe (
Jadran F i PÄela).
Poslovanje brodarskih tvrtki Marina FeriÄa u znaÄajnoj je mjeri vodio njegov brat ing. Jerko FeriÄ (Split, 1899. ā Split, 1982.) koji se uÄestalo navodi u poslovnoj dokumentaciji, uglavnom bez toÄne oznake njegove službene dužnosti. Tek se u spisima sa samog kraja razdoblja navodi kao prokurist tvrtke.
Ing. Jerko FeriÄ imao je uz to vlastitu graÄevinsku tvrtku u Splitu koja je u tom gradu izgradila viÅ”e znaÄajnih graÄevina.
U politiÄkom smislu bio je blizak Hrvatskoj seljaÄkoj stranci (HSS), a bavio se i veslanjem te je odigrao znaÄajnu ulogu u osnivanju i djelovanju
Hrvatskog veslaÄkog kluba ā Split (HVK) Äiji je nastanak 1937. godine odvajanjem od veslaÄkog kluba
Gusar bio vezan u z p olitiku. Kao predsjednik tog kluba odigrao je važnu ulogu u izgradnji klupskog doma i nabavi Äamaca, ulogu Äijih su kumova preuzeli istaknuti politiÄari HSS-a. Iako ovaj podatak nije neposredno vezan uz poslovanje obitelji FeriÄ i njihovih parobrodarskih druÅ”tava, ovdje ga navodim jer ukazuje na znaÄaj i ugled obitelji te razvijene politiÄke veze.