ŠKOLSKI BROD "VILA VELEBITA" , brik-škuner sagrađen u brodogradilištu Howaldswerke u Kielu, bio je legendarni školski brod, na kojem je gotovo šezdeset klasa hrvatskih pomoraca stjecalo svoja prva pomorska iskustva. "Vila Velebita" bila je brod od 257 tona nosivosti, duljine 35.75 metara. Snast mu je bila standardna snast brik-škunera s križnim jedrima na pramčanom jarbolu, sošnim i vršnim jedrom na krmenom jarbolu, prečkama na kosniku i letnim jedrima između jarbola. S dobrim vjetrom i sa svih dvanaest razvijenih jedara mogao je postići brzinu do 13 čvorova. S parnim strojem od 225 kW (300 KS) mogao je ploviti brzinom od 7 čvorova. Od 1908. "Vila Velebita" plovila je kao školski brod Jadranom i Sredozemljem najčešće do Grčke. Osim kao školski brod, služila je i za studentske ekskurzije kao i za hidrografska istraživanja. Nakon okupacije Hrvatskog primorja 1941. godine, Talijani su zaplijenjenu "Vilu Velebita" odvezli u Italiju, gdje je, vjerojatno u Pescari, stradala tijekom rata. Svojom neprocjenjivom ulogom u izobrazbi mnogih naraštaja hrvatskih pomoraca, "Vila Velebita" postala je jednom od pomorskih legendi Hrvata.
Citat Jadran2 iz Palube:
"Školski jedrenjak tipa škuna "Vila Velebita" upisana je 1908.g. u knjigu brodova kao jahta i kao školski brod Odjela za kulturu i školstvo Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, matična luka Bakar.
Koristila ju je Državna pomorska nautička akademija u Bakru.
Međutim, tu moram napraviti malo udaljenje od direktne teme. U svim materijalima koji se ranije spominju piše datum kada stigla u Bakar, koliko je plovila iz Njemačke, međutim u nekoliko sam dokumenata naišao na podatak da je "Vila Velebita" porinuta 1896.g. pod nazivom "Dalmata".
Trup je bio napravljen od čelika kao i debla jarbola i donji križevi. Gornji križevi, krmeno deblo, nastavci jarbola i sošnja bili su od drveta.
Jedrenjak je imao ukupno trinaest jedara, ukupne površine do 700 m2 i mogao je razviti zavidnu brzinu brzinu do 13 čv.
Pomoćni pogon bio je parni stroj trostruke ekspanzije od 300 KS. Potrošnja ugljena je iznosila 0,72 kg/KS/sat.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata bio je sklonjen u Novigrad blizu Zadra.
Nakon okupacije Italije, Talijani prisvajaju "Vilu Velebitu" i mijenjaju ime u "Palinuro" koristeći je za vježbanje momčadi talijanske RM u Jadranskom moru.
Nakon kapitulacije Italije, "Palinuro" u teglju drugog broda, isto tako uzapcenog od Talijana, kreće iz Trsta za Pulu. Tegljač ima havariju pogonskog motora. Nakon popravka 09.09.43. tegljač ostaje bez ugljena pa je "Palinuro" upućen u Ortonu - grad u centralnom dijelu talijanske jadranske obale.
Međutim nedaće za "Vilu Velebitu" tek dolaze. Ortona se nalazi na području razgraničenja Saveznika i Nijemaca i postaje poprište žestokih sukoba.
Jedrenjak je oštećen, a Nijemci ga potapaju krajem 1943.g. pri povlačenju.
Nakon rata izvučen je i izrezan."
Vila Velebita poslano iz Bakra prof. Vladimiru Tkalčiću 23.V.1910. 0162 R a