[pp1972]

Požar hladnjače u luci Rijeka 10.08.1992.

Luka u plamenu

Jedan od najopasnijih Riječkih požara posljednjih desetljeća izbio je 10. kolovoza 1992. godine u velikoj hladnjači na Gatu Vladimira Nazora.

You are not allowed to view links. <a href="http://forum.nase-sidro.com/index.php?PHPSESSID=9ebjkptjcuri80em7d4le422n2&amp;action=register">Register</a>&nbsp;or&nbsp;<a href="http://forum.nase-sidro.com/index.php?PHPSESSID=9ebjkptjcuri80em7d4le422n2&amp;action=login">Login</a>

Novi list:

LUKA U PLAMENU JEDAN OD NAJOPASNIJIH RIJEČKIH POŽARA POSLJEDNJIH DESETLJEĆA IZBIO JE 10. KOLOVOZA 1992. GODINE U VELIKOJ HLADNJAČI NA GATU VLADIMIRA NAZORA
Rijeka spašena od prijetnje amonijaka

Došao je Slavko Linić i rekao da je sve spremno za evakuaciju, ali da ja kao zapovjednik akcije moram odlučiti. Razmišljao sam na način da bi evakuacija samo donijela još veću paniku među građanima, prisjeća se zapovjednik riječkih vatrogasaca Slavko Gauš

U hladnjači je došlo do eksplozije te se s mjesta nesreće dizao stup gustog dima

Oblak otrovnog plina amonijaka širi se iznad Rijeke, na pomolu je ekološka katastrofa, ljudski životi su u opasnosti. Evakuirane su 24.000 građana, centar grada, Luka, Brajda, Belveder i Banderovo su prazni. Građani se odvoze u okolicu Rijeke na sigurno, a evakuirana su i djeca iz svih osnovnih i srednjih škola. Ovisno o koncentraciji amonijaka, posljedice mogu biti različite. Od manjih problema s disanjem, sve do smrti. U zgradi Riječke banke nastala je neviđena panika, ljudi su bježali glavom bez obzira s dijelovima odjeće prevučenim preko nosa...

Ovo je dakako i srećom samo fikcija, koja je 10. kolovoza 1992. godine vrlo lako mogla postati stvarnost. Prije 19 godina Rijeku je zadesio jedan od najopasnijih požara posljednjih desetljeća, ne po zahtjevnosti za gašenje, nego po opasnosti koju je mogao donijeti. Iz razloga koji ni dan danas nisu javno objavljeni vatra je nešto prije 10 sati izbila u skladišnoj hladnjači Frigo na gatu Vladimira Nazora u luci. Hladnjača je u to vrijeme tek profunkcionirala, sa sustavom hlađenja baziranim na amonijaku. Sreća u nesreći je bila što je požar krenuo s južne strane hladnjače, a spremnici amonijaka bili su smješteni na sjevernoj. Združenom akcijom Vatrogasne jedinice Općine Rijeka i posada osam riječkih i splitskih remorkera, koji su požar gasili s mora, opasnost je otklonjena na vrijeme...

Maksimalne snage

– Obavijest o požaru primili smo u 10.03 sati i za minutu i pol već smo bili kod skladišta, kaže Slavko Gauš, zapovjednik riječkih vatrogasaca, koji je 1992. vodio akciju gašenja hladnjače.

– Izašli smo u akciju s maksimalnim snagama koje su uključivale 22 vatrogasca, dva navalna vozila, dvije cisterne, jedne autoljestve i više vozila za prijevoz ljudstva i opreme. Cilj je bio prije svega da se presječe požar, odnosno da vatra ne dođe do spremnika amonijaka. Budući da je vjetar puhao prema Rijeci, moglo se dogoditi da iznad grada nastane oblak amonijaka. U manjim količinama to može dovesti do opekotina i problema s disanjem, u većim do znatno ugroženog disanja, a u najvećim do smrti. Tek tada bi nastala velika panika u cijelom gradu. Ali srećom, uspjeli smo u našim nakanama, presjekli smo požar i malo kasnije stavili ga pod kontrolu. Do toga je došlo u 11.40 sati, a već oko podneva smo vozila počeli micati s mjesta nesreće, prisjeća se Gauš, koji je tog dana donio odvažnu odluku da nije potrebna evakuacija dijela grada. Civilna zaštita je bila spremna, tadašnji načelnik općine za savjet je pitao zapovjednika akcije...

– Došao je Slavko Linić i tražio naše mišljenje o evakuaciji. Rekao je da je sve spremno, ali da ja kao zapovjednik akcije moram odlučiti hoće li se krenuti s evakuacijom. Moja je procjena bila da nije potrebno i da ćemo uspjeti sanirati požar na vrijeme. Razmišljao sam na način da bi evakuacija samo donijela još veću paniku među građanima. Javnost je radila veliki pritisak jer su se ljudi bojali i stalno su zvali tražeći informacije, ali bio sam dovoljno uvjeren da ćemo ugasiti požar na vrijeme i da nije potrebno ljude još dodatno plašiti. Uspjeh akcije niti u jednom trenutku nije došao u pitanje, po zahtjevnosti za gašenje imali smo mi mnogo težih požara. Ali po opasnosti koja je prijetila, ovo je bio jedan od najgorih u mojoj karijeri, kaže Gauš, koji je u vrijeme izbijanja požara bio u bazi.

Gasili i remorkeri

– Zapovjednik smjene je bio Darko Vagaja, a ja sam preuzeo akciju kada sam došao na mjesto požara. Kada je situacija ozbiljna poput ove, zapovjedni kadar također ide na teren. Tamo smo zatekli i tri lučka vatrogasca, koji međutim nisu dovoljno obučeni za ovakav požar, pa su, zatečeni, čekali da mi dođemo. Kasnije su nam se pridružili i dobili su svoja zaduženja u gašenju, rekao je Gauš.

Osim profesionalnih vatrogasaca i trojice lučkih, veliki obol u gašenju dali su članovi posada remorkera. Još jedna sreća u nesreći je bila u tome što je požar izbio na lokaciji koja je remorkerima lako dostupna, pa su u vrlo kratkom roku njihovi moćni »vodeni topovi« također »navalili« na vatru.
– Tog dana ujutro bio sam u kancelariji tadašnjeg tehničkog direktora JPS-a, danas pokojnog Šegulje, u zgradi Lučke kapetanije, prisjeća se Savo Sansin, tadašnji zapovjednik remorkera »Rijavec«.

– Razgovarali smo i u jednom trenutku obojici nam je pogled skrenuo prema prozoru. Vidio sam stup dima i iznad njega prepoznatljivu »gljivu«, zbog čega i dan danas mislim da je u hladnjači došlo do eksplozije. Šegulja mi je rekao »Savo, ajde« i krenuo sam u akciju, govori Sansin.
Bilo je to vrijeme u kojem se Jadranski pomorski servis odvajao od Luke, koja je zbog sukoba s JPS-om angažirala remorkere splitskog Brodospasa. U gašenju je tako sudjelovalo čak osam remorkera, pet JPS-ovih, »Pollux«, »Benus«, »Rijavec«, »Beli kamik« i »Aries« te tri iz Brodospasa, »Aliot«, »Jaki« i »Niger«, koji su se u Rijeci našli stjecajem okolnosti. S mora je u akciji sudjelovalo ukupno 70-ak ljudi.

Banane u plamenu

U trenutku izbijanja požara u hladnjači su uglavnom bile banane. Na dan izbijanja, a bio je ponedjeljak, do 6.30 sati ujutro tamo se nalazilo 1.658 tona banana. Do izbijanja požara taj broj je povećan budući da je s ekvadorskog broda »Islas Galapagos«, koji se uspio povući prije požara, iskrcano još 209 tona. Gotovo sve banane su uništene.
Hladnjača je ima 100 metara u dužinu, 30 u širinu i deset u visinu. Vatra je prvo zahvatila stiropor kojim je objekt izoliran, a potom su se zapalile i palete i kartonske kutije, što je stvaralo gusti i tamni dim. Amonijaka je u spremnicima bilo tridesetak tona. Očevici su govorili da ih je stup dima u Rijeci podsjećao na slične scene iz tadašnjeg iračko-kuvajtskog rata, kada su bombardirani i zapaljeni izvori nafte u Kuvajtu.

Akcija prekinuta na pet minuta

Tijekom akcije u jednom je trenutku došlo do velike pomutnje među gasiteljima. Srećom, problem je brzo riješen i njime uspjeh gašenja nije ugoržen.
– Sa zapada su gasili remorkeri JPS-a, a s istoka remorkeri Brodospasa. Na taj način su sabijanjem dima s dvije strane doveli nas na gatu u situaciju da smo bili blokirani dimom. Došlo je do konfuzije zbog koje smo bili prisiljeni prekinuti gašenje na nekoliko minuta da se dogovorimo. Doista je to bio »kažin«, ali srećom, brzo smo otklonili problem. A morali smo vatrogasce zajedno s tehnikom izvlačiti van iz zgrade. Usmjeravanjem rada remorkera Brodospasa uspjeli smo sav dim okrenuti prema zapadu i omogućiti pristup požaru tehnici i ljudstvu, ispričao je Gauš.

Spašen »Adamastos«

Na Ljubljanskoj obali, u blizini hladnjače, u trenutku izbijanja požara bio je vezan brod »Adamastos«, čija posada se također našla u velikoj opasnosti. I bez otjecanja amonijaka, zbog izuzetno gustog dima, ti ljudi su se mogli pogušiti. Spasila su ih dva remorkera koji su brod oteglili iz opasne zone.

»Topovima« na požar

– U akciju smo krenuli već u 10.10 sati, ploveći do gata Vladimira Nazora maksimalnom brzinom i na koncu smo pristali na gat pramcem. »Rijavec« ima dva stroja, jedan smo spojili na pumpu i tako smo mogli »hitat« mora koliko smo htjeli. Remorkeri kakve smo imali u to vrijeme su bili najjači na Jadranu. Gašenje smo počeli u 10.20 sati, ja sam bio na mostu, a ostalih sedam članova posade na »topovima«. Snaga našeg mlaza bila je tako jaka da smo mogli »otvarati krovove«. Zato smo vodu spuštali na požar u većem luku. Da je bilo treninga i bolje povezanosti različitih službi, vatrogasci su mogli spojiti svoje cijevi na naše remorkere jer mi barem nemamo problema s vodom, ističe Sansin, dok Gauš napominje da, srećom, njegovi ljudi također nisu imali problema s nedostatkom vode.

U manje od dva sata požar je ugašen, katastrofa je izbjegnuta, ali ne i zaboravljena. Ukupno stotinjak hrabrih gasitelja dalo je veliki doprinos da građani Rijeke ostanu sigurni, premda se gusti crni dim, koji se poput zle čarolije širio iznad grada, mnogima urezao u pamćenje.

– O tome se nikad nije mnogo govorilo, ali dio stanovnika Rijeke je bio u životnoj opasnosti. Mogla se dogoditi katastrofa, koja je srećom izbjegnuta zato što su vatrogasci riskirali svoje živote. Kada smo se vratili u bazu, došao sam ponovo do Šegulje. Pitao nas je »dečki, znate li vi što je bilo unutra?« Otvorili smo bocu viskija koja je u momentu bila prazna. Ali, nije nas lovilo...