Post by: Magnum on September 18, 2010, 07:59:20 PM
Nema nikakvih razgovora s Vladom do srijede, kada izlazimo na ulice, i pozivamo sve Splićane da nam se pridruže u borbi za budućnost, za opstanak brodogradilišta i našeg prava na rad, poručili su sindikalisti i radnici Brodosplita s jučerašnjeg mirnog 15-minutnog prosvjeda, održanog u škverskom krugu.
Prosvjedovalo je nekoliko stotina radnika. Tri sindikata koja djeluju u Brodosplitu, prosvjed su organizirala kako bi Vladu i premijerku Kosor još jednom upozorili na apsurdnu zabranu ugovaranja izgradnje novih brodova dok traje natječaj za privatizaciju. Smatraju kako oni koji su u Bruxellesu pristali na takav uvjet, direktno krše njihovo pravo na rad, zajamčeno i Ustavom RH. Ukoliko takva zabrana ostane, čulo se na skupu, većina radnika iza Nove godine neće trebati dolaziti na posao.
– Prosvjed u srijedu smo prijavili policiji. Izvest ćemo ljude na ulicu, ići ćemo od škvera do zgrade splitsko-dalmatinske županije, jer ovo graniči s ludilom. Jutros čitamo u novinama da premijerka Kosor kaže kako nam je sve ovo uzalud. Pa, vidjet ćemo kome je uzalud! Vlada mora shvatiti – ili će brodogradnja u Hrvatskoj opstati ili će se morati mijenjati ova vlast, možda i prije vremena. Brodogradnja za sebe veže 200 tisuća ljudi i nećemo se tek tako dati, ogorčen je povjerenik Sindikata metalaca Joško Franić.
Predsjednik Nezavisnog sindikata Zvonko Šegvić također je poručio kako je vrijeme za »gašenje« onih koji žele ugasiti škver i Hrvatsku guraju u EU »skinutih hlača i na koljenima«. (S. V.)
Preuzeto s Novi List on line
Post by: Magnum on September 18, 2010, 08:08:55 PM
Ako Brodosplit ne nastavi sa proizvodnjom i naša ponuda za privatizaciju dolazi u pitanje, jer je jedan od uvjeta koji smo mi u našoj privatizacijskoj ponudi postavili bio da se sve do kraja natječajnog procesa mora nastaviti proizvodnja u brodogradilištu, kazao nam je Darko Pappo, član uprave samoborskog DIV-a koji je dao ponudu za privatizaciju Brodosplita.
Pappo nam je rekao kako taj njihov uvjet nitko još nije doveo u pitanje od Vlade i Ministarstva gospodarstva, a kao takav je ušao i u dorađenu ponudu koju će DIV za najviše dva tjedna poslati Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja.
“Koliko nam je poznato, u planu je izgradnja još četiri broda do planiranog završetka privatizacije, odnosno do konačnog potpisivanja kupoprodajnog ugovora. Stoga podržavamo zahtjeve radnika i Uprave koji od Vlade traže nastavak proizvodnje, odnosno odobravanje jamstava za nove narudžbe”, ustvrdio je Pappo, dodajući kako je za financijsko projektiranje njihove ponude nužno da brodogradilište posluje sa što većim kapacitetom.
“Naša ponuda bi najvjerojatnije pala ako bi proizvodnja u Brodosplitu stala”.
Ovim istupom uprave DIV-a privatizacija Brodosplita dolazi u apsurdnu situaciju: Vlada je načelno prihvatila ponudu DIV-a koja kao uvjet sadržava odredbu koja je protivna načelima za privatizaciju brodogradilišta koji su potpisani između Vlade i Europske komisije. U mjerilima za otvaranje Poglavlja 8 se navodi da nema novih narudžbi dok se ne odobre programi restrukturiranja (to nije isto što i okončanje privatizacije).
U Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja sa čuđenjem gledaju na situaciju da DIV još AZTN-u nije poslao dopunu programa restrukturiranja, iako je to Agencija zatražila još 12. kolovoza. “DIV određuje dinamiku, pa nas čudi njihovo sporo reagiranje”, kazali su nam u AZTN-u. Radi se o tome da program restrukturiranja ne treba odobriti samo AZTN, nego i Europska komisija, a dok se god to ne dogodi, Brodosplit ne smije ugovarati brodove.
Kako Brodosplit ima posla za sve radnike do kraja godine, to znači da bi u slučaju da se ovaj proces otegne na više od pet mjeseci, ponuda DIV-a, i kada bi bila prihvaćena, došla u pitanje.
Zvonko Šegvić, predsjednik Nezavisnog sindikata Brodosplita, rekao nam je kako u sindikatu ionako ne vjeruju da je ponuda DIV-a održiva i realna, te kako se na nju nitko ozbiljan ne bi oslanjao. “Nezavisni sindikat je DORH-u uputio prijavu u kojoj navodimo da je Vlada pogodovala DIV-u kada je nastavila pregovore s njim, iako je AZTN ustvrdio da 19 od 25 točaka iz natječaja nije ispunjeno.
FRENKI LAUŠIĆ
Ubili ste Jugoplastiku, ne smite ubit i škver! Jugoplastika i škver bili su godinama, bolje reć desetljećima, mater i otac Splita. Na iljade, iljade Splićanki i Splićana, Bodulki i Bodula, Vlaji i Vlajna, radilo je u ova dva, kako se u ono vrime govorilo, privredna giganta.
Sićan se, ka dite bi iša na Solinsku ulicu kupit kruv, i to onu pletenicu šta smo je zvali dreca, Slobodnu Dalmaciju, litru opola i u trafici di je prodava šjor Boban pet cigareta za oca. A onda bi mi on uvik reka: “Drži ih put gori, da ti se ne bi slomile!” Skoro uvik u to vrime iz Jugoplastike bi na marendu izlazilo masu žena. Sve su bile u one plave mantele, a puno njih je imalo na nogama borosana postole, plave boje, isto ka i manteli. Radile su one u tri smjene: od šest ujutro do dvi ure popodne, od dvi ure popodne do deset uvečer i od deset uvečer do šest uri ujutro. Kad bi in svršilo radno vrime, bila bi ih puna Solinska ulica...
Sićan se i toga da san ka dite uvik čeka čut sirenu iz škvera. A onda bi s ponistre gleda kako iljade škverana, u modrin trlišima, idu na noge ispod Turske kule put doma. S tin da bi ih baren sto skrenilo put Splitova igrališta pogledat trening nogometaša “crvenih”, a tek poslin bi išli doma na obid. Jer, škverani i obalci uvik su bili najžešći splitovci, spliski škver i Radnički nogometni klub Split godinama su, bolje reć desetljećima, bili jedno tilo.
A onda je političkon odlukon ubilo Jugoplastiku. Gleda san na Solinskoj ulici kako zgrada Jugoplastike nestaje u dimu prašine, do mene je stala jedna susida koja je tamo radila cili život, plakala je, jecala i govorila: “Zašto ste ovo učinili, prokleti bili!”
Evo, sad čujen da se političkon odlukon spremaju ubit i spliski škver. I da će tako Split ostat bez još jednog, ja mislin i najvećeg privrednog zaštitnog znaka. Jugoplastika i škver bili su ponos Splita, sve šta se u njima proizvodilo bilo je priznato i u svitu. Zato su i Jugoplastika i škver bili veliki izvoznici, za njih se znalo na svakon kantunu balote zemaljske. Jugoplastiku se ne more vratit iz mrtvih, ali valja učinit sve šta je moguće i nemoguće za spasit spliski škver.
Ja neću, ka ona moja susida koja je plakala za Jugoplastikon, reć ono “prokleti bili”. Nije red to javno reć. Zato ću reć nešto kulturnije, lipše, mekše, pristojnije: “Ne ubijajte škver! Ne smite ga ubit!” Ni škver, ni škverani, ni Splićani, ni Boduli, ni Vlaji to ne miritaju! Ako ubijete škver, ubićete cili Split. Splisko srce i splisku dušu!
Zato, još jedanput: ne smite ubit škver!
Baš tako – NE SMITE!
MILORAD BIBIĆ
Preuzeto sa Slobodna Dalmacija on line
capable