Zastava
Zastava je žuta s plavim znakom u sredini. Zastava je izgleda viša   nego što je dugačka, iako je u nekim izvorima prikazana u tradicionalnom   vodoravnom obliku.
Do 1990-ih tvrtka je bila poznata kao Jadranska Slobodna Plovidba i   koristila je crnu zastavu s peterokrakom zvijezdom u bijelo rombu. 
Osnovana je 1947. godine u Rijeci, a sjedište je premješteno u Split   1956. godine. Od 1962. godine uključuje i raniju splitsku tvrtku Opća   plovidba. Specijalizirala se za transport rasutih tereta.
  
   Povijest          Brodarsko   poduzeće Jadranska slobodna plovidba, koje danas nosi ime Jadroplov,   osnovano je 20. siječnja 1947. godine. Kompanija se, kako joj je naziv   govorio, trebala baviti slobodnom plovidbom unutar malog Jadranskog   mora. Za sjedište tvrtke bila je određena Rijeka u kojoj su stolovale i   sve ostale jugoslavenske brodarske kompanije. Visoki rast tonaže   brodovlja i prometa u jadranskim lukama stalno se spoticao o koncept   koncentracije trgovačke mornarice pa je pragmatizam na koncu pobijedio   ideološka načela: nakon velikih rasprava flota je razmještena. Tako se   1956. godine sjedište Jadroplova izmješta u Split, grad koji je 20   godina ranije, imao čak 11 brodarskih poduzeća, među kojima i   ''Jugoslavenski Lloyd'', tada najvećeg brodara u zemlji.
Nedugo po preseljenju središta u Split, kompanija je ovlaštena putnike i robu prevoziti i u dugoj plovidbi, po svim morima.
Tako već godine 1957. Jadroplov otvara prvi linijski servis za Crveno   more koji domaće luke povezuje s Italijom, Grčkom, Ciprom, Libanonom,   Egiptom, Sudanom Etiopijom i Jemenom. Tim servisom započinje trideset   petogodišnje razdoblje linijske dominacije u poslovnoj strategiji   Jadroplova.
Početkom listopada 1959. godine Jadroplovov brod ''Vareš'' pod   zapovjedništvom kapetana Nikole Huljića na putu za luku Duluth na jezeru   Superior kao prvi hrvatski brod prolazi kroz Seaway, samo tri i po   mjeseca nakon otvaranja kanala St. Lawrence. Uspostavljena je tako i   linija za luke SAD-a i Kanade na Velikim Jezerima. 
Pet godina kasnije (1964) linija za Crveno more produžava se do istočnoafričkih luka Somalije, Kenije i Tanzanije.
1968. godine Jadroplov otvara i svoj treći linijski servis - onaj za Australiju i Novi Zeland.
Kompanija sa tri linijska servisa razgranatošću je posla već budila   pozornost pomorskog svijeta, svjesna da vođenje tog složenog i obilnog   posla zahtjeva zavidnu komercijalno-tehničku vještinu i vrhunsku   stručnost osoblja na kopnu i brodovima. Mnogima je ostala nedokučiva   tajna uspjeha mladog brodara iz malog hrvatskog grada jer je uistinu i   bilo teško ostvariti da slika Jadroplova kao pouzdanog partnera i   svjetskog uglednika u prijevozu roba morem stvara sama skupinica   požrtvovanih zaljubljenika u posao koji daje kruh sa sedam kora,   skupinica odgajana na najboljim i dugim tradicijama hrvatskog pomorstva.
Ipak, ni najveći samoprijegor ni najbolja naslijeđena znanja ne bi   bili dostatni za dugoročni opstanak u oštroj natjecateljskoj bitci   linijskih brodara da nisu praćeni i prihvaćanjima tehnoloških novina u   brodogradnji. Zato Jadroplov početkom šezdesetih u splitskom   brodogradilištu gradi brodove s imenima velikih splitskih i hrvatskih   pjesnika ''Marka Marulića'', ''Luke Botića'' i '' Natka Nodila''.   Uvođenjem tih brodova u svoj Crvenomorski linijski servis Jadroplov   učvršćuje već stečeno mjesto u svjetskoj eliti.
Godine 1967. i 1968. iz splitskog ''škvera'' izlaze brodovi ''Alka'',   ''Split'' i ''Makarska'' namijenjeni liniji za Velika Jezera. Uvođenjem   tih novogradnji splitski brodar preuzima vodeću ulogu na zahtjevnom   sjevernoameričkom tržištu. Pomorski krugovi SAD-a i Kanade te su brodove   Jadroplova proglasili najboljima u klasi, što je značajno podiglo   svjetski ugled hrvatskog brodarstva i rejting hrvatske brodogradnje.
Ipak, unatoč nekim grčevitim pokušajima Jadroplova da novogradnjama   održi teško stečene pozicije (serija ''Unity'' iz 1969., ''ruski   program'' iz 1977.), njegovo, a i hrvatsko linijsko brodarstvo vremenom   je gubilo korak s vodećom svjetskom konkurencijom. Pored recesije na   tržištu brodskog prostora, razlozi tom zaostajanju nalazili su se i u   neprimjerenom odnosu države naspram vlastitim brodarima. Krajem   osamdesetih godina Jadroplov se nalazi u velikim financijskim   poteškoćama te je primoran prodati sedam starijih brodova kako bi spasio   onu suvremenu, zdravu jezgru flote.
Novi poslovni uzlet Jadroplova počinje godine 1991., odnosno   koincidira sa stvaranjem samostalne Republike Hrvatske i prijelazom s   ''okvirno-planskog'' na tržišno gospodarstvo. Godine 1993. poslovanje je   nakon dugog ''sušnog'' razdoblja urodilo profitom. Kupuje se brod   ''Hope1'', brod za rasute terete od 30.900 dwt. Već iduće, 1994. godine   temeljem ugovora s Privrednom Bankom Zagreb (PBZ), flota Jadroplova   povećava se za specijalizirani kontejnerski brod ''Zrin'' kapaciteta   2.275 TEU. PBZ u tvrtku unosi i trup broda blizanca te od Hrvatskog   fonda za privatizaciju kupuje i paket dionica Jadroplova, čime postaje   većinski vlasnik poduzeća. 1996. godine iz riječkog brodogradilišta   isplovio je kontejnerski brod ''Jadroplov Pride'' kapaciteta 2.324 TEU, i   takoreći odmah dobio nagradu '' Great ship of 1996.'' uglednog   američkog časopisa ''Maritime Reporter and Engineering News'' kao   najbolji brod u svojoj klasi.
Zlatni rođendan, 1997. godine, tvrtka je proslavila preuzimanjem   broda ''Don Frane Bulić'', broda za rasute terete nosivosti 42.584 tona,   te porinućem jednako respektabilne novogradnje, broda '''Split'' koji   je isporučen 1998. godine. Zadnji brod, istih karakteristika, brod   ''Mosor'' isporučen je Jadroplovu 2001. godine.
1996. godine započelo je razdoblje krize nezapamćeno u povijesti   prijevoza rasutih tereta koje se nastavilo sve do kraja 2002. godine.   Prirodno je da je svako svjetsko tržište povremeno konjukturno, a   povremeno krizno. Ali, niti najstariji se ne prisjećaju ovako duboke i   dugotrajne krize na tržištu koja je sa karte svjetskih brodara   ''izbrisala'' brojna ugledna brodarska imena. Da bih sačuvao i nastavio   raditi mlađom tonažom Jadroplov je bio primoran prodati starije brodove   tako da je devedesetih godina prodano 14 brodova i to: Čiovo, Marulić,   Botić, Split, Biokovo, Alka, Bol, Jelsa, Marjan, Omiš, Kairos, Pharos,   Solin i Šolta.
Oporavak svjetskog pomorskog tržišta započeo je   tijekom 2003. godine i konjuktura je prevladavala sve do pred kraj 2008.   godine. Navedeno razdoblje Jadroplov je iskoristio za obnovu flote tako   da je u veljači 2007. godine kupljen jedan "Handymax" brod za rasute   terete, nosivosti 44.382 mt, starosti 6 godina (m.b. Trogir, izgrađen   2001. godine u "Uljanik Brodogradilište d.d.", Pula).
U svibnju   iste 2007. godine prodan je stariji brod ("Handysize" brod za rasute   terete, nosivosti 30.900 mt, starosti 25 godina (m.b. "Hope", izgrađen   1982. godine u brodogradilištu "Sunderland", UK).
U travnju 2008.   godine između Jadroplova d.d. i Brodosplit - Brodogradilišta d.o.o.   potpisan je ugovor o gradnji dva broda za prijevoz sipkih tereta   nosivosti po 52.113 mt, s rokovima isporuke prosinac 2009. za prvi brod   odnosno ožujak 2010. za drugi brod. Zbog poznate situacije u hrvatskoj   brodogradnji došlo je do određenog kašnjenja u radovima tako da je prvi   brod isporučen Jadroplovu početkom svibnja 2010. godine, kada je m.b.   "Peristil" i isplovio na prvo putovanje (isporuka drugog broda, koji će   nositi ime "Sv. Dujam" planirana je za konac ljeta 2010. godine.
Planirana   prodaja najmanjeg i najstarijeg broda u floti (m.b. "Ist", nosivosti   24.030 mt, građen 1981. godine) je realizirana tijekom ljeta 2009.   godine. Brod je isporučen kupcu u srpnju 2009. godine.
Poradi   krize i izrazitog pada vozarina na kontejnerskom tržištu Jadroplov je   početkom 2009. godine počeo razmišljati i o možebitnoj prodaji dva   kontejnerska broda. Kontejnerski brodovi, "Zrin" i "Jadroplov Pride"   bili su zaključeni sredinom 2007. odnosno početkom 2008. godine s   renomiranim svjetskim unajmiteljima, tako da dobrim dijelom 2009. godine   Jadroplov nije osjećao posljedice drastičnog pada vozarina na   kontejnerskom tržištu, počevši još od početka 2008. godine.
U   rujnu 2009. godine istekao je ugovor o najmu za brod "Zrin", koji je   sklopljen još u studenom 2007. godine. Istekom ugovora brod je ostao bez   posla, bez izgleda, zbog stanja na kontejnerskom tržištu, za bilo kakvo   uposlenje. Brod je prodan i isporučrn kupcu, u siječnju 2010. godine, a   novi vlasnik je odmah pristupio složenom poslu preinake kontejnerskog   broda u brod za prijevoz žive stoke.
Istekom zadnjeg dvogodišnjeg   ugovora o najmu u veljači 2010. godine, u poznatim prevladavajućim   tržišnim okolnostima, prodaja broda "Jadroplov Pride" se nametnula kao   jedina racionalna mogućnost. Brod je prodan i isporučen kupcu u travnju   2010. godine. Indikativno je da ga nije preuzela nova posada, već je   išao u raspremu, čekajući dolazak boljih vremena.