Post by: pp1972 on December 15, 2012, 12:45:39 PM
Company Name FullDabinovic (Monaco) SAM
ActivityOwner, Manager
AddressMonaco Carlo Sun E/F, 74, boulevard d'Italie, 98000 Monte Carlo, Monaco
TownMonte Carlo
CountryMonaco
Postal Code98000
Nemamo prave informacije kako izgleda zastava od kompanije pa za sada koristimo zastavu kao boje koje se koriste na ciminjerama brodova.
Post by: pp1972 on September 22, 2013, 08:40:07 AM
Priča o bokeljskom Aristotelu Onazisu
Nepoznati detalji iz života bokeljskog brodovlasnika Boža A. Dabinovića, čovjeka koji u pomorstvu ima svoju zastavu
Jedna od najuspješnijih, ali i široj javnosti najmanje poznatih storija o snalažljivosti bokeljskih brodovlasnika i mecena – ona o pokojnom Božu A. Dabinoviću čiji brodovi već preko 60 godina plove svjetskim morima, napokon je ispričana zahvaljujući trudu poznatog splitskog novinara i pomorskog publiciste Marijana Žuvića.
On je, sakupivši obimne podatke o istorijatu Dabinovićeve brodovlasničke djelatnosti, te podatke koje je dobio od nekolicine upućenijih ljudi iz Boke, uspio da prvi put javnosti Balkana ponudi širi portret čovjeka koji je napravio svjetsko ime u pomorstvu i zadužio svoj zavičaj- Boku Kotorsku, a čija brodarska kompanija i dalje odolijeva svim poslovnim burama.
Koliko je potomak jedne od slavnih dobrotskih kapetanskih porodica, Božo Dabinović bio i ostao „jak“ govori fascinantan podatak da su, od 1951. godine kada se počeo baviti pomorskim bitznisom do danas, kroz ruke njegovih kompanija prošla ni manje ni više nego čak 52 trgovačka broda impozantne ukupne nosivosti skoro milion tona. Broj Dabinovićevih brodova veći je od onog što su zajedno krajem osamdesetih u vrijeme svog vrhunca, imale kotorska „Jugooceanija“ i barska „Prekookeanska plovidba“
Broj Dabinovićevih brodova veći je od onog što su zajedno krajem osamdesetih u vrijeme svog vrhunca, imale kotorska „Jugooceanija“ i barska „Prekookeanska plovidba“, a bokeljski brodovlasnik hrvatskih korijena koji je svoje poslovno carstvo vodio iz Ženeve, a potom Monaka, ipak je ovadašnjoj javnosti ostao prilična nepoznanica jer nikada u pola vijeka svog bavljenja brodovima, novinarima nije dao niti jedan intervju. Dabinović se rodio 15. oktobra 1924. godine u porodičnoj palati Dabinovića u Dobroti, u narodu poznatijoj kao „Krivi palac“ zbog svoje karakteristične fasade. Njegov otac Anton bio je doktor prava i ugledni univerzitetski profesor koji je živio i radio u Kotoru, Zagrebu i Trstu. Svog sina školovao je u Francuskoj i Švajcarskoj, a mladi Božo odmah je pokazao izuzetan talenat za pomorstvo koje je porodična tradicija Dabinovića još od 1504. kada se ta dobrotska familija prvi put spominje u kotorskim arhivskim spisima. Božo brodovlansnik postaje već u 27. godini života kada u Švajcarskoj 1951. godine osniva kompaniju „Cargos Maritimes“ i kupuje brod prvijenac - ostarjeli mali parobrod dug 41 metar, sa tek 450 tona nosivosti, izgrađen daleke 1919. godine u Holandiji. Svom prvom brodu Dabinović daje ime „Rhone“ i upisuje ga u švajcarski registar što je u svjetskom pomorstvu tada bilo prava rijetkost.
Slijedi nabavka još dva stara parobroda – malog „Rhine“ i nešto većeg „Jura“ od 1.350 tona nosivosti, koji je kasnije postao i prvi brod novoosnovane pomorske kompanije „Dabinović SA“ iz Ženeve, registrovane 1956. godine.
Upravo tada mladi Dabinović demonstrira svoja dva vrhunska talenta koja su ga učinila jednim od najuspješnijih ljudi sa ovih prostora – u maniru čuvenog grčkog brodarskog magnata Aristotela Onazisa i on brodovima trguje izuzetno vješto, kupujući ih jeftino i prodajući skuplje čim se promijene okolnosti na pomorskom tržištu, a sve to vrijeme svoje brodove registruje pod egzotičnim zastavama država koje u svjetskom pomorstvu nisu imale gotovo nikakvo značenje, ali je upis broda u njihov registra bio praktično besplatan. Tako je Dabinovićev švajcarski brod „Jura“ ubrzo postao „Muna“ pod zastavom Libanona, a svakako najupečatljiviji korak u tom pravcu je Božo povukao 1966. kada je od riječke „Jugolinije“ kupio veliki parobrod tipa „Liberty“ koji je nosio ime „Hrvatska“.
Ovaj je brod, zadržavi mu ime „Hrvatska“ vješti Bokelj registrovao u Bujumburi, glavnom gradu afričke države Burundi, čak 1.200 kilometara udaljenom od najbližeg mora. Božova „Hrvatska“ tako je postala prvi brod u istoriji koji je zavijorio zastavu Burundija, a kasnije su njegovi brodovi vijali i barjake Kostarike, Saudijske Arabije i Somalije. Najveći uspjeh je, međutim, Dabinović postigao bukvalno izmislivši pomorsku zastavu i registar male karipske ostrvske državice Sent Vincent i Grenadini. Samo godinu nakon sticanja nezavisnosti od Velike Britanije, Sent Vincent je 1980. postao član Međunarodne pomorske organizacije IMO a Božo Dabinović je kao povjerenik za pomorske poslove (u praksi ministar pomorstva te države), maksimalno iskoristio svoje dobre poslovne veze iz svijeta pomorstva, privlačeći pod novu i jeftinu zastavu Svetog Vincenta sve veći broj trgovačkih brodova.
Kakav je uspjeh postigao svjedoči i podatak koji je Žuvić ovih dana dobio u londonskom „IHS Fairplayu“ – vodećem svjetskom stručnom časopisu za pomorstvo, a prema kojem pod zastavom Sent Vincenta i Grenadina trenutno plovi 811 trgovačkih brodova sa ukupno 3.400.000 bruto-tona. To „zastavu Boža Dabinovića“ čini 33. po veličini flote u svjetskom pomorstvu! Taj barjak danas viju i četiri broda koja sada plove u floti kompanije „Dabinović“ – bulkcarrieri „Boka“, „Ljuta“, „Kumbor“ i „Dobrota“, a koji nastavljaju niz i tradiciju da brodovi koje je kupovao Božo Dabinović, po pravilu i u najvećem broju, dobijaju imena mjesta iz njegovog zavičaja – Boke Kotorske.
Božo je svoje brodove nerijetko prodavao i pomorskim kompanijama iz bivše Jugoslavije, a na listi njegovih klijenata bili su kotorska „Jugooceanija“, šibenska „Slobodna plovidba“, „Dalmatinska plovidba“ iz Vele Luke, kotorski „Jugopetrol“... Zahvaljujući svojim dobrim francuskim vezama Dabinovićevi brodovi često su iz Južne Amerike vozili žito za Francusku i kasnije Alžir, a što redovno čine i danas.
Impozantna storija o uspjehu „bokeljskog Aristotela Onazisa“ neminovno je morala imati i svoje žrtve, pa je tako Dabinović tokom godina u nesrećama i gubio brodove – počev od svog prvijenca, parobroda „Rhone“ koji je 1955. potonuo u nevremenu u blizini libijske obale, do „Captain Nika“ koji je maja 1973, potonuo u Biskajskom zalivu.
Žuvić koji je još u SFRJ važio za najveći novinarski autoritet kada je pomorstvo u pitanju, ovih je dana u dva nastavka objavio priču o Dabinoviću na stranicama splitskog magazina „Otvoreno more“, odajući počast čovjeku o čijim se razmjerama uspjeha danas, nažalost, malo što zna u Crnoj Gori.
Dobročinitelj nije zaboravio zavičaj
Božo Dabinović svoje je poslovanje iz Švajcarske 1975. prenio u Monako gdje je i danas sjedište njegove kompanije za koju po pravilu, plove skoro isključivo sve naši ljudi – pomorci iz Boke i Dalmacije.
Svoje brodove Dabinović najčešće remontuje u brodogradilištu Bijela, a poznat je bio i kao veliki dobročinitelj jer je svoj zavičaj pomagao nakon katastrofalnog zemljotresa 1979, a u Dobroti je obnovio zgradu u kojoj je smještena biblioteka kotorskog Fakulteta za pomorstvo. Ovaj veliki i značajni Bokelj umro je 13. februara 1999. u Monaku gdje je i sahranjen. Njegove poslove danas nastavljaju sin Stevan u Monaku i kćer Najla u Švajcarskoj, a zanimljivo je da je veoma aktivna u komaniji bila i Božova supruga- Belgijanka Elizabet koja je dugo vremena vodila poslove snabdijevanja Dabinovićevih brodova.
Post by: arsenal on November 28, 2013, 06:17:42 PM
Kako nam je potvrdjeno iz menadžmenta kompanije „Dabinović", još nije određeno koje će ime dobiti novi brod, ali će i on sigurno biti nazvan po nekom od mjesta iz Boke – zavičaja pokojnog Boža. On je inače, većini od ukupno 52 polovna trgovačka broda koliko ih se do sada bilo u floti njegove kompanije, davao imena iz Boke kotorske. Iako su plovili pod stranim zastavama, prvenstveno Svetog Vincenta i Grenadina, Dabinovićevi brodovi praktično su uvijek bili domaći – bokeljski jer na njima radi posada koju preko 90 odsto čine pomorci iz Boke, a njegovi se brodovi i remontuju najčešće u Jadranskom brodogradilištu Bijela. Inače, u floti kompanije „Dabinović" trenutno plove brodovi za prevoz rasutog tereta „Boka", „Ljuta", „Dobrota" i „Kumbor", ukupnog deplasmana preko 120 tisuća tona i prosječne starosti 14,5 godina.
Iako je cijena po kojoj je kupljen potpuno novi brod u Južnoj Koreji u domenu poslovne tajne, izvjesno je da je „Dabinović" ovom transakcijom napravio dobar posao jer je kupio brod koji je 60 odsto dovršen i čija je izgradnja bila obustavljena zbog bankrotiranja brodogradilišta „Samho" u kojem se gradio. To brodgradlište preuzela je korporacija „Yanase", pa je sin pokojnog Boža, Stevan Dabinović koji sada vodi kompaniju iz Monaka, iskoristio priliku da novi brod dobije po značajno nižoj cijeni od tržišne. Inače, trenutna tržišna vrijednost novogradnji slične veličine i karakteristika kao što je novi „Dabinovićev" brod iznosi od 25 do 28 miliona dolara.
Ovaj brod vrlo je sličnih karakteristika kao brodovi „Kotor" i „Dvadesetprvi maj" kompanije „Crnogorska plovidba" iz Kotra koji su koštali po 27,85 miliona dolara, odnosno kao dva bulkcarriera koja se trenutno u Kini grade za „Barsku plovidbu" po cijeni od 23,2 miliona dolara po brodu.
S. Luković
Post by: arsenal on August 18, 2015, 03:10:06 PM
VRIJEDNA DONACIJA POMORSKOM MUZEJU 18.8.2015 14:27 Dabinović misli na svoj zavičajKompanije “Dabinović” trenutno posjeduje četiri trgovačka broda ukupne nosivosti skoro 150.000 tona, a zapošljava 175 pomoraca, većinom iz Boke Kotorske
Vlasnik brodarske kompanije “Dabinović” iz Monaka, Stefan Dabinović sa suprugom, posjetio je danas Pomorski muzej u Kotoru, kome je uručio vrijednu donaciju – model trgovačkog broda “Kotor”, najnovijeg u floti njegove kompanije.
“Kotor”, bulkcarrier od 32.000 bruto-tona, izgrađen u brodogradilišu “Yanase Tongyeong Shipbuilding” u Južnoj Koreji, zaplovio je svjetskim morima u novembru prošle godine. Ovaj broj je istorijski jer je to prva novogradnja koju je kompanija “Dabinović” nabavila u skoro 60 godina svog uspješnog poslovanja. Prethodno su se u floti firme, koju je 1956. u Švajcarskoj, a kasnije preseljenoj u Monako, osnovao čuveni pomorski preduzetnik Božo A. Dabinović iz Dobrote, izređala čak 52 polovna trgovačka broda, pa je na simboliku darivanja makete “Kotora” Pomorskom muzeju ukazala i direktorica te institucije, mr Mileva Pejaković-Vujošević.
Iako naša ustanova čuva eksponate stare više vjekova, ovo je prvi model jednog broda sagrađenog u 21.vijeku, koji će se naći u fundusu naše Zbirke parobrodarstva i savremenog pomorstva, gdje je većina eksponata vezana za kotorsku 'Jugooceaniju'. Čini nam neizmjerno zadovoljstvo što je i Stefan Dabinović, sin pokojnog Boža Dabinovića, pokazao da je jednako kao i otac, vezan za svoj zavičaj i da podržava ustanove kulture grada Kotora,” kazala je Vujošević, podsjećajući da je Božo Dabinović decenijama bio jedan od vodećih mecena kotorskog Pomorskog muzeja.
Ona je dodala da se u posljednjih 15-tak godina, donacijama vrijednih umjetničkih djela ili istorijskih eksponata muzeju, ističe sve više starih bokeljskih familija poput porodica Radimir, Dabinović, Zec, Tripković i Laforest.
Pored makete broda “Kotor” Stefan Dabinović je muzeju poklonio i zastavu kompanije “Dabinović”, a uručenju donacije pored ostalih prisustvovali su i ambasador Crne Gore u Italiji dr Antun Sbutega i njegov brat, kapetan Milan Sbutega koji je član najužeg menadžmenta kompanije “Dabinović”. Ta firma trenutno posjeduje četiri trgovačka broda ukupne nosivosti skoro 150.000 tona, a zapošljava 175 pomoraca, većinom iz Boke Kotorske. Iako su uvijek plovili pod stranim zastavama, prvenstveno Svetog Vincenta i Grenadina, Dabinovićevi brodovi praktično su uvijek bili domaći – bokeljski jer je većina njih nosila i nosi imena po mjestima iz Boke Kotorske, na njima radi posada koju preko 90 odsto čine pomorci iz Boke, a njegovi su se brodovi najčešće remontovali u Jadranskom brodogradilištu Bijela.
Pejaković-Vujošević je Stefanu Dabinoviću danas uručila posebnu zahvalnicu, te nekoliko knjiga u izdanju Pomorskog muzeja.
„Ovom donacijom želim da pokažem da sam ja vezan za Kotor i da buduće generacije ovdje znaju što su bokeljski pomorci i preduzetnici bili kadri postići. Iako sam ja rođen u inostranstvu, uvijek sam se osjećao vezan za ovaj kraj gdje i dalje u Dobroti imam kuću u koju redovno dolazim sa suprugom, a nada se da će uskoro doći i sve tri moje kćerke,“ kazao je „Vijestima“ Stefan Dabinović. Na pitanje kako posluje njegova kompanija, on je kazao da se i firma „Dabinović“ bori sa krizom i niskim vozarinama na svjetskom pomorskom tržištu, ali da uspijeva da zadrži i razvija svoju flotu.
„Sada su zbog krize, cijene polovnih brodova relativno niske, tako da se nadam da ću uskoro kupiti još jedan tzv. handy size bulk carrier. Taj brod takođe će nositi ime iz Boke Kotorske i zvaće se 'Kamenari' – istakao je vlasnik najveće moderne privatne bokeljske brodarske kompanije koja nastavlja vjekovnu tradiciju nekadašnjih bokeljskih patruna što su imali flote jedrenjaka i parobroda.
Post by: arsenal on March 13, 2017, 08:56:11 AM
Kompanija „Danbinović“ iz Monaka povećala je svoju flotu jer je kupila polovni tzv. handy size brod za prevoz rasutog tereta – bulkcarier, deplasmana 32.000 tona.
Kako je juče objavila brokerska agencija „Gibson“, riječ je o brodu „Ocean Harmony“ dugom 168 i širokom 29,5 metara, a koji je sagrađen 2010. godine u renomiranom brodogradilištu Hakodate u Japanu. Prema navodima brokera, Dabinović je ovaj sedam godina star brod platio 9,5 miliona dolara.
Novi brod će posada kompanije „Dabinović“ najverovatnije preuzeti narednih dana u južnokorejskoj luci Busan, a za očekivati je da odmah potom „Ocean Harmony“ singapursku zastavu koju trenutno vije, zamijeni zastavom Svetog Vincenta i Grenadina pod kojom uobičajeno plove „Dabinovićevi“ brodovi, kao i da dobije ime po nekom od mjesta iz zaliv Boke Kotorske što je takođe tradicija te uspješne porodične pomorske kompanije.
Uz ovu prinovu, u floti „Dabinoviča“ trenutno plove još četiri handy size bulkcarriera – brodovi „Kumbor“ izgrađen 1997, „Boka“ iz 2000, „Ljuta“ iz 2001 i „Kotor“ iz 2014.
Iako plove pod stranom zastavom, a kompanija koja im je vlasnik registrovana je u Monaku, „Dabinovićevi“ brodovi praktično su uvijek bili domaći – bokeljski jer na njima radi posada koju preko 90 odsto čine pomorci iz Boke, a njihovi su se brodovi i najčešće remontovali u Jadranskom brodogradilištu Bijela, dok tu firmu u stečaj prije godinu dana nije otjerala Vlada Crne Gore. Kompaniji „Dabinović“ je za kupovinu novog broda i jačanje flote juče čestitke uputiilo i Udruženje kapetana trgovačke mornarice Crne Gore iz Kotora.
Post by: arsenal on June 24, 2018, 01:12:59 PM
Post by: arsenal on October 22, 2024, 05:19:16 PM
Post by: arsenal on October 22, 2024, 05:20:12 PM
Post by: arsenal on October 22, 2024, 05:21:50 PM
Post by: arsenal on October 22, 2024, 05:22:35 PM
capable