Naše Sidro

Ostale teme vezane uz pomorstvo => Mala škola => Mala škola => Topic started by: Dr. Blekanović on April 05, 2019, 05:32:24 PM

Title: Ugovori u pomorstvu i pomorski instituti u srednjovjekovnom hrvatskom pravu
Post by: Dr. Blekanović on April 05, 2019, 05:32:24 PM
U srednjovjekovnom hrvatskom pravu može se pronaći mnoštvo zanimljivih instituta, ugovora, prava i sl. Između ostaloga ugovore u rudarstvu, ugovore u poljoprivredi, ali i nekoliko ugovora u pomorstvu koji su predmet ove objave. Radi lakše preglednosti ugovori su numerirani i odvojeni jedan od drugoga.
 
I) Najam broda
Kod ovog ugovora vozar daje drugoj strani, koja je obično bila trgovac, na korištenje brod ili pak samo dio broda za što druga strana plaća određeni novčani iznos koji se naziva najamnina. Ugovor o najmu broda mogao se sklapati na određeno vrijeme ili pak za određeni put( popularno nazivano za „vijađ“ što dolazi od talijanske riječi putovanje, viaggio). Ugovor se sklapao pred svjedocima i pred notarom(iako nije najpreciznije, može ga se usporediti sa današnjim javnim bilježnikom). Vlasnik broda je odgovarao za štetu koja bi bila učinjena na robi, osim ako je ta šteta bila uzrokovana višom silom, primjerice nevremenom ili ako se roba morala baciti kako bi se spasilo brod.
 
II) Mornarska služba
Mornarska služba je zapravo ugovor o radu, ponovno na određeno vrijeme ili za određeno putovanje, kojom se jedna strana obvezuje dati svoju radnu snagu i vrijeme, a druga strana se obvezuje za to platiti određenu cijenu.  Plaća se mogla ugovoriti u fiksnom iznosu ili kao udio u ostvarenoj dobiti. Ako je bio određen fiksni iznos plaća se isplaćivala u dijelovima i to na početku, tijekom i na kraju putovanja. Ugovor se mogao razvrgnuti samo uz plaćanje odštete, a iznimka od toga pravila bila je bolest mornara. Također, bez kapetanova odobrenja mornar nije smio napustiti brod. Dubrovački statut iz 1272. godine propisivao je da se oboljeli mornar vraća u Dubrovnik, a troškove snosi vlasnik broda. Mornar je na brod mogao ukrcati svoju osobnu prtljagu, a kao dio nje mogao je utovariti i robu koju je prodavao radi osobne zarade što se nazivalo pakotilja.
 
 III) Collegantia
Ovaj tip ugovora potječe iz obveznoga prava Mletačke republike. Jedna strana davala je robu ili kapital dok je druga strana imala dužnost trgovati tom robom. Dobit se dijelila u omjeru ½ ili pak 1/3 u korist vlasnika kapitala ili robe.
 
IV) Entega
Kod entege postojale su 3 ugovorne strane. Jedna strana ulagala je robu ili kapital, druga brod, a mornari su ulagali svoju radnu snagu. Entega je bila jedan od najrazvijenijih oblika pomorskog poslovanja koja sliči današnjem zajedničkom pothvatu. Dobitak se u pravilu dijelio na trećine, osim ako se radilo o poslovima izvan Jadrana, pa se zbog većeg rizika davalo više vlasniku broda i robe, odnosno kapitala.
 
V) Društvo karatista
Društvo karatista bilo je zapravo jednostavno dioničko društvo kod kojega se prilikom izgradnje ili korištenja broda vlasnički udio dijelio na 12 ili 24 karata tj. dijelova. Ovisno o visini uloženog suvlasnici su imali pravo na veći ili manji udio u dobiti. Prvenstveni razlog za ulazak u društvo karatista bio je veliki rizik od propasti broda.
 
VI) Ribarska družina
Ribarska družina je zapravo, po svojim obilježjima, vrlo slična prije spomenutoj entegi. I ovdje postoje 3 ugovorne strane. Jedna strana davala je brod, druga ribarske mreže, a ribari su ulagali svoju radnu snagu. Ribolov se organizirao na takozvanim poštama, odnosno mjestima koja su bila bogata ribom, a pojedina su ih naselja smatrala svojima. Dobit se dijelila u različitim omjerima.
 
 
VII) Havarija
Kod havarije se dijelila šteta koja je nastala na brodu, teretu ili pak posadi na sve sudionike putovanja koji su zajednički snosili troškove. Jedan od primjera je kada se zbog opasnosti od potonuća broda roba ili dio tereta bacao u more kako bi se spasilo posadu i sudionike putovanja.
 
VIII) Kunserba
Kunserba dolazi od latinske riječi conservare, sačuvati, i označava današnji pojam konvoja kada su brodovi plovili u grupama kako bi se lakše mogli obraniti i štititi međusobno. Ponekada se nastala šteta dijelila na sve sudionike zajedničke plovidbe.
 
IX) Pomorski zajam(fenus nauticum)
Pomorski zajam, kao podvrsta ugovora o zajmu(mutuum), poznat je još i u rimskom pravu. Zajmodavac se obvezuje predati zajmoprimcu izvjesnu količinu novca ili drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje na zahtjev vratiti istu količinu istovrsne stvari.  Specifičnost pomorskog zajma bila je u tome što se povrat zajma mogao tražiti samo ako je predmet(roba ili novac) sretno stigao na ciljano odredište. Njegova je uloga zapravo bila pomorsko osiguranje. Tako rimski pravnik Paulus kaže sljedeće: Pomorski zajam daje se tako da vjerovniku pripada zahtjev samo ako je brod sretno stigao u utvrđeno vrijeme.
 
Korištena literatura:
Kompendij za predmet Povijest hrvatskog prava i države prof. dr. sc. Željka Bartulovića,
Petranović, Anamari, Obligationes iuris romani(Breviarum), Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2010.
capable
capable
capable
capable