[Lina]

 Parobrod Tonči je još jedan parobrod koji ne spada u ni jednu firmu.
 
Tonči je izgrađen 1904. u Nizozemskoj u brodogradilištu H.H. Bodewes, Millingen. Naručioci su bili Ivo Jelić i Marija Jelić rođena Svilokos iz Dubrovnika.
Dimenzije broda bile su 34,68 x 5,74 x 2,82 metara.
Tonaža 169 BT i 84 NT, znak prepoznavanja HSND.
 
Nakon Prvog svjetskog rata brod je u vlasništvu Società Anonima Carbonifera Arsa, luka pripadnosti Trst, sa novim imenom Carpano.
 
1923. osniva se parobrodarsko društvo Dušan Urukalo i drugovi koje kupuje parobrod Carpano i mijenja mu ime u Avala.
 
Avala je potonula 4.02.1928. kod otoka Zlarina. Brod je prevozio 20 vagona cijanamida iz tvornice u Dugom Ratu za Šibenik. U 5,30 ujutro došlo je do eksplozije a nakon toga i požara. Poginula je jedna osoba, više njih je ranjeno, zapovjednik J. Parić teže.
 
Parobrod je potonuo u plitkom moru, dijelomično je virio iz vode. Planiralo ga se odmah izvaditi i izrezati za staro željezo, ali je proteklo deset godina prije nego li je to učinjeno.
 
Prva slika, Tonči u Rijeci iz mađarske digitalne biblioteke, druga slika – stradali brod Avala, izvor u opisu fotografije.
 

[pp1972]

IDNo:   51281   
Year:   1904
Name:   TONCI   
Type:   Cargo ship      
Flag:   AUH      
Tons:   169      
Country of build:   NLD      
Builder:   Bodewes, H.H.      
Location of yard:   Millingen

Ovo je sve od podataka na miramaru.

[Lina]

Digitalna biblioteka Nizozemske

[Lina]

Parobrod Carpano ex Tonči u luci Trst 1922., Austrijska biblioteka. Krapan (talijanski Carpano) je malo rudarsko naselje smješteno u krajnjem sjeveroistočnom dijelu raške kotline.

 Vlasnik broda bila je "Società Anonima Carbonifera Arsa"  to jest Ugljenokopi Raša.
 

[Lina]

Ubrzo nakon tragedije broda Avala kapetan Marko Vukelić, nastanjen u Zagrebu, piše dopis iz koga se vidi kako se u to doba malo vodilo računa o sigurnosti.

 Gubitak parobroda “Avale” prouzrokovala je eksplozija, ali ta se ima jedino da pripiše nehaju onih, koji su pozvani, a i plaćeni, da po propisima obavljaju povjerenu im brigu nad životom i imetkom pomoraca.
Dne 8. veljače o. g. (1928) ukrcavao je parobrod “Avala” iz tvornice karbida “Dugi Rat” cio teret cianamida. Budući da cijanamid sadrži u sebi nerastvoreni karbid, od kojega dodatkom vode dobivamo upaljivi plin acetilen, dosljedno tome je i cijanamid upaljiva tvar. Usprkos tome krcalo se je na parobrod po sniježnom i vlažnom vremenu neodležani cijanamid.
Tvornička uprava znajući dobro, kojoj se pogibli izlaže brod i njegovo čitavo osoblje krcanjem ovakova tereta u zatvoreni brodski prostor, ostala je nehajna. Lučka oblast, koja je također, pozvana, da pri krcanju eksplozivnih tvari na brodove postupa prema strogim propisima i strogo nadzire sigurnost plovidbe, ostala je također pasivna.
Ljudi su krcali tek dovršeni ispod mlina još vrući teret do kasno u noć. Tvornička uprava i oblasni organi još za uredovnih sati svjesni svoje dužnosti, izdali su dokumente i brod otpremili.

Brod je otputovao u noći po kišnom vremenu i nakon nekoliko sati dogodilo se je, što se je moralo dogoditi. Karbid u zatvorenom brodskom slagalištu napunio je cio prostor eksplozivnim plinom. Propisanu ventilaciju na brodu koji prevozi eksplozivne tvari nitko nije ni tražio.

To prema tomu, kao da smo i na moru novajlije nije se ni mislilo, da parobrod treba i vatre da ide naprijed, pa je čitav brod pošao u lagum. Nastradali su ljudi, ponovno ostasmo bez jednog broda, jedino radi nesavjesnosti pozvanih, pa je jasno na kome leži odgovornost.
 

[Lina]

 Kapetan M.V. je pogriješio u gornjem tekstu, nesreća se dogodila 04. veljače 1928., a ne 08.02.

Suvlasnici broda Avala bili su Urukalo i dr. Marko Kožul (šibenski župan).
Parobrod je imao luku pripadnosti Obrovac. Prevozio je sol, ugljen, cement i cijanamid Jadranskim morem.

Na dan nesreće, 04.02.1928. brod je plovio iz tvornice u Dugom Ratu za Šibenik sa teretom od 20 vagona cijanamida. Teret se trebao prekrcati na talijanski brod Gardenia i otpremiti u Italiju.
U 5,30 ujutro blizu uvale Magarna kod Zlarina došlo je do eksplozije koja je bila toliko jaka da se čula na udaljenosti od nekoliko kilometara.

Na brodu je bila posada od 10 osoba. U trenutku eksplozije ložač Toma Slanina iz Ugljana upravo je prelazio preko spremišta. Eksplozija ga je bacila dvadeset metara u zrak. Poginuo je, a njegovo tijelo nije nađeno.
Teško su ranjeni kapetan Josip Parić kome su slomljena rebra, konobar Dinko Vedrić i mali od kuhinje.
Lakše su bili ranjeni Križo Bačoka i vođa palube Joso Veršić i Paško Veršić.

Neposredno nakon eksplozije brod se nasukao u plitkom moru.
Prema nekim izvještajima brod se kretao nekontrolirano prepušten sam sebi nakon nesreće i pritom se sam nasukao, prema drugima kapetan je naredio kormilaru da usmjeri brod prema kopnu, koje je bilo blizu i pritom ga nasuče.
Jedan mornar skočio je u more i otplivao na kopno. Ostali, neozlijeđeni i lakše ranjeni, pokupili su teže ranjene i ukrcali ih u čamac te napustili gorući brod. Ranjenici su bili zbrinuti u šibenskoj bolnici.

Parobrod je bio osiguran kod “Croatie” za 600 000 dinara.