[pp1972]

Preuzeto sa zeljko-heimer-fame.from.hr

Vesna, Sušak
Vesna d.d. za plovidbu Sušak

Izvor: Vladimir Isaić: Pomorski običaji i tradicije, Adamić, Rijeka, 2001.
Pomorski leksikon, Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb, 1990.

Zastava je plava s bijelim ovalom u koje se nalazi inicijal V na latinici i ćirilici.

Parobrodarsko društvo osnovala 1921. godine u Dubrovniku Banka za pomorstvo radi prekoatlantske putničke plovidbe. Prvo su koristili iznajmljeni brod Garibaldi, a1927. nabavljen je prvi jugoslavenski prekooceanski brod Beograd te ubrzo i drugi sličan brod Zagreb. Nisu nikada isplovili, a društvo je likvidirano.

[pp1972]

scan slike iz knjige Parobrodi Jadrana na razglednicama

[pp1972]

Tablica pomorskog godisnjaka iz 1931 godine.

[Lina]

Što se tiče gornjeg posta, sad povezujem da se to odnosi na Beograd ex Plata koji je građen 1907., a kupljen 1931. , jer je Beograd ex Holsatia ex Frisia građen 1909. a izrezan 1928.   You are not allowed to view links. Register or Login

[Lina]

Tekst iz časopisa Naše more 1980., autor Ivo Šišević
Mene spominjanje Zagreba ovdje još nije uvjerilo, što ne znači da sam u pravu.

[pp1972]

S vremenom ce valjda naletit vec nesto da potvrdi ove informacije. 

[lamut]

Dionice parobrodarskog društva "Vesna" d.d. za plovidbu, Sušak.

[lamut]

Dionice za sto i tistoč DIN od 1. januara 1925 sa kuponskim polom. Društvo je dividende isplatilo od 1926 do 1930.

[Lina]

Našla sam zanimljiv članak pod nazivom Vesnijada. Napisao kapetan A.R. u rujnu 1932. godine


Kap. A. R.:
 
                                                                                                                                        Vesnijada
 
Društvo za plovidbu  ”Vesna” otvorilo je god. 1925. prugu za prevoz iseljenika i tereta iz Sušaka i Splita u Južnu Ameriku. Budući da još nije imalo vlastitih brodova, sklopilo je ugovor sa talijanskim društvom Transatlantika italiana, koje je moralo staviti u službu svoje parobrode po stanovitom voznom redu. Nakon prvog putovanja parobrodom “Garibaldi”, koje je završilo porazno po društvo Transitala, isto je prestalo slati svoje parobrode u naše luke, te je uslijed toga nastao spor izmedu Vesne i Transitale, koji je blo riješen po obraničkom sudu.
Osuda je ispala na veliku štetu Vesne i to s razloga, što je njena optužba bila loše sastavljena i puna bombastičnih riječi, a bez temeljitih argumenata.
 
Nakon tog lošeg iskustva, odlučilo je ravnateljstvo Vesne, da nastavi prugu vlastitim brodovima, te da u tu svrhu nabavi jednu, a kasnije i više jedinica. Za ovu hvalevrijednu odluku, velikog zamašaja društva Vesna, doznala je jedna njemačka tvrtka, koja se bavila posredovanjem raznih poslova, a među inim i kupoprodajom brodova.
Ona je poslala najprije u Beograd, a kasnije u Sušak svoga opunomoćenoga zastupnika u svrhu pregovaranja sa društvom Vesna u prvom redu glede nabave parobroda.
 
Zastupnik je stigao u Sušak, te je ponudio Vesni prekooceanski putnički parobrod “Holsatia”, vlasništvo njemačkog društva Hamburg-Amerika, koji je tada ležao u Hamburgu. U svrhu pregleda tog parobroda, otišao je ravnatelj Vesne u Hamburg u pratnji već navedenog mešetara, da eventualno sklopi posao kupnje sa brodovlasnikom. Obojica su stigli u Hamburg i nakon što su vidjeli brod iz vana, te stupili na palubu i sjedili, kako se priča, tek par minuta u salonu, uvjerili su se, da će brod potpunoma odgovarati zahtjevima nove pruge, te je ravnatelj Vesne dao nalog mešetaru, da zaključi sa vlasnikom kupoprodajni ugovor.
Takovo postupanje Vesne kod nabave jedinice ove vrsti, kao što je bila ”Holsatia” nije bilo nikakovo čudo kod društva Vesna, i čitavog koncerna Banke za Pomorstvo, pošto se kod njih postupalo u opće površno gledom na poslove, a o dubljem razmišljanju nije bilo govora čak ni onda, kada se radilo o riješenjima velike važnosti, te je s toga čitavi koncern svršio tako jadno, premda su bila tada vremena visoke konjunkture.
 
Nakon izvršene kupoprodaje parobroda “Holsatia”, vratio se je ravnatelj Vesne na Sušak i donio radosnu vijest, da je glede nabave jedinice postignut potpuni sporazum, te da je već naručena rubenina, stolni pribor itd. sa emblemom društva Vesna. Par dana nakon toga, stigla je brzojavna potvrda kupoprodajnog utanačenja sa stranen mešetara, te je onim momentom parobrod “Hosatia” postao i ako u mašti vlasništvom društva Vesna.
 
Tom je prilikom sekretar društva trčao po prostorijama poslovnica koncerna mašući brzojavkom u ruci, kličući: “Holsatia” je naša, a isplaćena je do posljednje funte. Radosna vijest je kod sviju oko “Vesne” i Banke za Pomorstvo prouzročila u prvi čas dosta oduševljenja i to je bilo razumljivo, ali kasnije kad se je o stvari trijezno počelo razmišljati, nastala je dvojba, da li je zaista “Vesna” mogla kupiti per cassa takav razmjerno skupi parobrod, kada prije nije imala u blagajni ni toliko novaca, da pokrije najnužnije troškove.
Šira javnost je primila vijest sa nekom skepsom, te je bilo ljudi, kojima su bile prilike dobro poznate, i koji su tvrdili, da je čitava stvar puka izmišljotina. Nu ravnateljstvo “Vesne” se nije obaziralo na mnijenje javnosti, te je obavijestilo o izvršenoj nabavi parobroda naša ministarstva i ostale interesirane oblasti, te sijaset zavoda i poduzeća razne vrsti. Osim toga je rasposlala razglednice sa slikom parobroda na sve strane i učinila odgovarajuću reklamu u novinama. Dakle parobrod je bio nabavljen i smjesta isplaćen, te se čekalo, da krene iz Hamburga u Sušak i da ukrca uz put ugljena i raznog materijala (željezarije i strojeva za brodogradilište u Kraljevici), što je bilo naručeno putem svemogućeg navedenog njemačkog mešetarskog društva.
 
Čekalo se uzalud dane, tjedne i mjesece s razumljivom napetošću na brzojavnu vijest o odlasku parobroda “Holsatia” iz Hamburga, ali od lađe ni glasa ni traga.
Nu konačno se je saznalo, da društvo Hamburg- Amerika ne samo da nije nikada pregovaralo sa “Vesnom” glede prodaje svog parobroda “Holsatia”, već isto nije nikada do tada niti čulo, da postoji na svijetu jedno društvo, koje nosi ime “Vesna”. Dakle žudno očekivani prekooceanski putnički parobrod nije uopće dolazio, te se konačno prestalo na nj' misliti, a s njime i “Vesnom” stali se praviti vicevi.
 
“Vesna” je jednog lijepog dana prestala poslovati, isto tako kao i Banka za Pomorstvo, Brodogradilište i Nekton i to jedino uslijed njihove loše uprave uopće, a osobito radi toga, što je ravnatelj koncerna gledao u svijet kroz povećalo ružičaste boje.
Žalosna je činjenica, da su posljedice takovog gospodarenja bile te, da su dioničari izgubili svoj novac, radnici djelomično svoje gorko zaslužene nadnice, a neki činovnici čekaju još i danas na saldo svojih beriva, a za to se nitko ne brine, ne reagira i zakonski ih ne poziva na odgovornost.
 
Nakon tih događaja prošlo je neko vrijeme, te je “Vesna” uskrsnula i ponovno se počelo govoriti o nabavi prekooceanskih i manjih parobroda. I zaista, “Vesna” je nabavila od Francuske linije “Societé de Transports maritimes” veliki putnički parobrod “Plata” i prekrstila ga na ime “Beograd”. Parobrod je bio uredno unesen u registar brodova trgovačke mornarice naše kraljevine kao vlasništvo društva “Vesna” pod zapovjedništvom kapetana duge plovidbe Josipa Bellena. Predstojala je tada daljnja nabava parobroda “Valdivia”, sa još trećom jedinicom.
 
Dakle parobrod “Beograd” ex ”Plata” figurira već nekoliko godina kao jedinica naše mornarice, ali samo na papiru, dočim stvarno mi taj parobrod nismo nikada zaposlili i time se zavađaju u bludnju javnost i oblasti. Izgleda, da je “Vesna” neko tajanstveno poduzeće. Nu ako je inozemstvo ono, koje tovi tu kravu za naš račun, zlo nebi bilo veliko, ali ako naša država podupire izravno ili neizravno one, koji se kriju pod imenom “Vesne” i to možda na štetu naših brodovlasnika, koji stenju pod tlakom nesretnih vladajućih prilika sadašnje strahovite krize i koji će jamačno propasti, ako im država ne pohrli brzo u pomoć, tada bi bilo više nego pravedno, da se mjerodavni krugovi zainteresuju za stvar i da poduzmu svrsishodne korake, ako to nisu do sada učinili, protivu onih, koji eventualno izrabljuju svoje veze u lične svrhe, a na štetu narodnog imetka, ugleda i časti države.
 

[pp1972]

Interesantan tekst, izgleda da je sve oko ove kompanije povezano sa nekim muljazama, kao dobar paravan ekipi za maznuti lovu.

[Lina]

Pada mi napamet da bi autor teksta mogao biti kapetan Artur Rukavina.
Rođen u Trstu 1868., preminuo 1961. u Sušaku.  Položio ispit za kapetana 1890., zapovjednik od 1894.
Od 1907. nautički inspektor.