[croship]

Obalna plovidba Vela luka je nastala 31. prosinca 1956. odlukom Radničkog savjeta Brodogradilšta "Greben" iz Vela Luke. Naime, brodarski pogon tog poduzeća ( 4 drvena teretna broda ) je odvojen i dat novoosnovanoj brodarskoj tvrtki. Obalna plovidba je registrirana kod Okružnog privrednog suda 17. siječnja 1957. godine a prvi direktor je bio Vjekoslav Barčot, zvani Šangaj. Jedini nešto veći brod u to doba je bila Vela Luka ( ex Martinšćica ), drveni teretnjak iz 1950. godine, nosivosti 680 tona. Do 1966. se kupuju i prodaju uglavnom drveni brodovi a od onda se uvode čelični teretnjaci i kako se posao povećava, godine 1968. se djelatnost poduzeća proširuje i na međunarodni transport robe u pomorskom saobraćaju. Tako je od Jadranske slobodne plovidbe godine 1966. preuzet brod Vipava od 750 DWT, a godine 1969. se u Njemačkoj kupuje čelični teretnjak od 1 000 tona koji će ponijeti ime Vela Luka. Shodno proširenju prometa izvan Jadrana, Radnički savjet 8. ožujka 1971. izglasava novo ime - "Dalmatinska plovidba" - Vela Luka i ono je u primjeni od 1. svibnja 1971. godine. Idućih godina se flota proširuje, kupuju se od Prekookeanske plovidbe iz Bara blizanci Privala, Plitvine i Prapatna, koji će kasnije od 1975 do 1978. biti preinačeni za prijevoz spremnika. Godine 1974. Dalmatinska plovidba se udružuje sa tvornicom elektronskih uređaja Greben-Elektronika, te se konstituira u 2 osnovne organizacije udruženog rada - OOUR Brodarstvo i OOUR Tvornica elektronskih uređaja. 1977. godine Dalmatinska plovidba se udružuje sa pomorskom agencijom Jugoagent iz Beograda u SOUR "Jugobrod". Koncem 70-ih i početkom 80-ih flota se značajnije povećava i osnažuje mlađim rabljenim brodovima koji plove uglavnom po Mediteranu. Tako je tijekom 1979. od Norvežana kupljena trojka Perna, Poplat i Potirna od po 2 800 tona nosivosti a 1980-81 od njemačkih brodovlasnika blizanci Marko Tašilo, Mikulica Oreb i Kalos I od po 3 400 tona. Godine 1983. slijedi skoro identični brod Gradina. Prije toga se od Jadroplova godine 1981. preuzima brod Jadro od 4 700 tona nosivosti. U ljeto 1984. se od zadarskog Jugotankera kupuje brod za prijevoz sipkih tereta Ljubija od skoro 20 tisuća tona nosivosti, slijedili su potkraj 1986. blizanci Kraigher B. i Kidrič B. sa po 25 200 tona nosivosti, kupljeni od slovenske Splošne plovbe.  U ljeto 1987. od iste kompanije preuzeta su još dva broda - Krpan i Koper od po 14 500 tona nosivosti. Slijede dva praktički identična broda od po 12 000 tona kupljena od Grka, Lastovo, preuzeto u Kini u rujnu 1988. te Palagruža, preuzeta u Pireju u ožujku 1989.  U ljeto 1989. kupuje se od dubrovačke Atlantske plovidbe i dotad najveći brod, Lovište od 28 000 tona nosivosti. No, ne zadugo, jer ubrzo stiže i najveći brod u povijesti velolučkog brodara, Igman od 67 000 DWT, kupljen od poznatog brodovlasnika Dabinovića. Inače, godine 1989. RO "Dalmatinska plovidba" se reorganizira -  OOUR Brodarstvo i OOUR Tvornica elektroničkih uređaja su se preustrojili u društvena poduzeća a RZ Zajedničke službe je prestala postojati. Kao odgovor na tadašnju svjetsku pomorsku krizu, poduzeće je 1988. osnovalo tvrtku D.P. Shipping Co. sa sjedištem u Panami. Međutim, kriza koja je i dalje trajala i velika ulaganja što u značajnu kupovinu "second hand" tonaže što u njezino održavanje dovode do toga da Dalmatinska plovidba nije više mogla servisirati svoje kreditne obveze. Praktički, kraj nastupa u studenome 1992., no stečaj se službeno otvara 4. lipnja 1993. rješenjem Okružnog privrednog suda u Splitu. Tvrtka je službeno likvidirana 1997. godine.

[Magnum]

Zastava kompanije

[pp1972]

Zastavica iz moje kolekcije.