[Magnum]

Autor je nositelj predmeta Brodska medicina na Visokoj pomorskoj školi u rijeci, član stručnog štaba ACI Match race teama, član International Maritime Health Association, autor priručnika Adriatic Nautical Academy - medicinski priručnik, aktivni jedriličar, član DSK Sailing Teama.
 
     
M  O  R  S  K  A      B  O  L  E  S  T

Stara Britanska pomorska poslovica kaže: “Jedini lijek za morsku bolest je zavaliti se u hladu stare crkve negdje u unutrašnjosti zemlje, daleko od mora”. Osim neizbježnog Britanskog cinizma ova poslovica pokazuje i kako lako previđamo da je to bolest koju nanosimo sami sebi. Kako je čovjeku poznata još od antičkih vremena, praktično od trenutka kada smo se usudili otisnuti na more, srodili smo se s njome i uz nju vezali nevjerojatan broj bapskih lijekova i tumačenja. Ali ni u znanstvenom svijetu donedavno nije bilo puno bolje. Prije desetak godina Charles M. Oman jedan od najpoznatijih istraživača te bolesti izjavio je: “U neku ruku danas o uzrocima povraćanja znamo manje nego što smo prije pet godina mislili da znamo”. Zahvaljujući tome što od jednog oblika morske bolesti obolijevaju i astronauti, a takvo povraćanje u bestežinskom stanju prekrasno je prikazano u filmskom hitu “Apolo 13”, NASA je počela ulagati velika sredstva ne bi li se našlo efikasno rješenje tog problema.

Danas se smatra da su kinetoze (među njima i ono što nazivamo morskom bolešću) skupina nausea-sindroma nastala zbog djelovanja vanjskih fizikalnih uzroka koji nastaju periodičkim ubrzanjem i usporenjem čovječjeg tijela i(ili) odgovarajućim optičkim utiskom. Ubrzanje, posebno ako je sinusoidno, bez obzira da li je na moru kopnu ili zraku, može dovesti do kinetoze. Ustvari do nje može doći i bez kretanja, primjerice kod rada na “flight-simulatoru” ili terminalu računala. Postoje čak i dobro evidentirani slučajevi ljudi koji su počeli povraćati čim su vidjeli brod. Ovakav fenomen objašnjava se time što je kod njih u organizmu došlo do «kondicioniranja» prethodnom plovidbom tijekom koje su oboljeli od morske bolesti. Kao naročito kinetoza-provocirajuća gibanja smatraju se ona u području frekvencija od 0,1 do 1,0 Hz a maksimum osjetljivosti kod ljudi leži u području od 0,1-0,3Hz. Za svaki brod postoje specifikacije pa je dobro znati u kojim uvjetima mora ćete se naći u zoni tih oscilacija. Uz nešto matematike i znanja morska bolest se ipak može predvidjeti iako dan danas nemamo potpuno pouzdanog testa kojim bismo ispitali koliko je netko osjetljiv na kinetoze.

Morska bolest je cijena kojom plaćamo svoj brzi tehnološki razvoj i sposobnost da uobličimo svoj okoliš i povećamo vlastite sposobnosti kretanja. Ne zaboravite da smo u suštini evolucijom razvijene životinje koje se kreću brzinom hoda na dvije noge u dvodimenzionalnom prostoru pod uvjetima normalne gravitacije. Naš živčani sustav i osjećaj prostora razvijeni su u skladu sa zadovoljavanjem tih potreba. Morska bolest se jednostavno pojavljuje kao rezultat nesklada između tehnološkog razvoja i našeg evolucijskog razvoja.

Znanstvenici su dugo pokušavali objasniti razloge takvoj pojavi a najjednostavnije prikazana, danas važeća teorija, smatra da do kinetoze dolazi u situacijama u kojima podražaj koji primaju naši osjetni organi ne odgovara očekivanom. Ako vozite vaš automobil i zakrenete volan, dio vašeg mozga nazvan “nadglednik”, budući da u radnji aktivno sudjeluje, “zna - može predvidjeti” kakav će to efekt proizvesti na vaše tijelo i mučnina se neće javiti. On će vozilo na neki način shvatiti kao dio vašeg tijela. Ali ako ste na sjedištu suvozača i voze vas po zavojitoj cesti, signali koje primaju vaši osjetni organi neće biti prepoznati, jer dok vam tijelo govori da mirno sjedite, centar za ravnotežu vam govori da se krećete, a ako uz to još nešto i čitate, stvoriti će se tzv. “osjet senzoričkog koflikta” koji vaš “nadglednik” u mozgu neće “znati” ublažiti.

Ova teorija ima izvanredne reperkusije i u jedrenju. Za vrijeme Svjetskog prvenstva u Splitu sjedio sam sa skiperom ACI-Match Race Teama Tomislavom Bašićem i starim jedriličarskim vukom Ivom Domijanom. Razgovor se naravno poveo oko jedrenja i treninga jedriličara a glavna tema je bilo pitanje: da li je važniji osjećaj i talent ili sportski trenažni dril. Ive nam je ispričao priču kako su nekad stari treneri tjerali djecu da sjede u čamcu i dok je bio privezan ili čak dok je bio na kopnu, kako bi stekli što bolji osjećaj za brod. Oboje su se iznenadili kada sam im objasnio da su ti stari treneri podsvjesno znali upravo ono što čini temelj ove teorije o morskoj bolesti. Oni su djecu jednostavno učili da brod počnu doživljavati kao produžetak svoga tijela - nešto kao kada samuraj učitelj svome učeniku kaže: budi mač, postani jedno s njime!. I tu sada priča postaje pomalo ezoterična. Tomo Bašić nam je tada sav oduševljen rekao nešto nevjerojatno:» Kada smo bili u vrhuncu treninga i kada smo bili najviše ujedreni, mogao sam osjetiti svakog člana posade. Jednog dana brod jednostavno nije dobro išao a iako su svi naizgled savršeno radili, mogao sam sa stopostotnom sigurnošću pogoditi tko od njih ima neki problem.» Ono što je nevjerojatno je to da u istočnjačkim borilačkim disciplinama ima izraz i za taj fenomen. Nazivaju ga «dan-tai» a označava borilačku skupinu koja se bori kao jedan organizam i gdje svaki član osjeća drugog kao vlastiti dio tijela. Ti dečki su u vrhuncu karijere bili postigli savršenstvo jedinstva s brodom i drugim članovima tima. U toj sposobnosti da se brod pojmi kao dio svog tijela se krije razlog zašto Couts tako brzo upravlja jedrilicom ili Schumaher Formulom 1.

U ovoj prilagodbi tijela brodu krije se i razlog zašto se ne može postati vrhunski jedriličar ako niste počeli kao dijete jedriti na malim brodovima. Vi jednostavno ne možete do savršenstva razviti taj osjećaj jedinstva s brodom i svaki njegov dio osjetiti kao dio svog tijela.

No vratimo se našem problemu morske bolesti. Kao posljedica konflikta između neuobičajenih informacija kojima je tijelo izloženi i onoga što «nadglednik» u mozgu očekuje javlja se cijeli niz reakcija organizma, koje treba poznavati kako bi se povraćanje eventualno moglo na vrijeme spriječiti .

Obično sve započinje pojavom bezvoljnosti i nezainteresiranosti za okolinu, zijevanjem, gubitkom apetita i koncentracije. Ovakvo stanje može trajati satima ili prestati ali i dalje se razvijati u pravu kliničku sliku morske bolesti. Polagano se javlja nelagoda u želucu a počinju vam smetati i mirisi koje prije niste primjećivali, sluh postaje osjetljiv a u glavi se javlja pritisak ili vrtoglavica. Oboljeli se znoji, može podrigivati i “guta zrak”.

Zatim se javlja mučnina u želucu, pojačano lučenje sline a koža poblijedi i orosi se hladnim znojem. Nakon toga javlja se povraćanje koje ne izaziva olakšanje. Samo povraćanje traje različito a može doći i do dehidracije i potpune iscrpljenosti. U nekim slučajevima stanje se može toliko pogoršati da bolesnicima popusti i kontrola nad stolicom i mokrenjem.

Od čovjeka koji je obolio od težeg oblika morske bolesti ne očekujte pomoć ili racionalno ponašanje, oni se toliko loše osjećaju da izjavljuju kako žele umrijeti i potpuno su nezainteresirani za eventualno kritično stanje u kojem se brod nalazi. Ne radi se o nikakvom prenemaganju, ti ljudi to stvarno misle i postoje dokumentirana izvješća o nesretnicima koji su u potpalublju povraćali i potpuno nezainteresirano gledali kako se brod puni vodom. Što takva situacija znači ako na brodu nemate drugih koji vam mogu pomoći, lako možete pretpostaviti.

I što učiniti, kako se boriti protiv tog samo naizgled banalnog problema. Prije svega morate znati da nema čovjeka koji je otporan na morsku bolest, postoje samo više i manje osjetljivi ljudi. Svatko može oboljeti ako je stimulans odgovarajući i dovoljno dug. Drugo, na morsku bolest se možete navići i postati otporni ali postajete otporni samo na određeni podražaj - u ovom slučaju amplitudu kretanja vašeg broda. Poznato je da mnogi pomorci otporni na morsku bolest na brodu na kojem godinama plove, obolijevaju od morske bolesti kada pređu na drugi brod. Treće, jednom stečena otpornost gubi se prestankom plovidbe pa kada slijedeće ljeto ponovno iznajmite isti brod može vam se desiti da ponovio obolite. Otpornost se gubi u oko 3 mjeseca a za navikavanje na ljuljanje broda treba par dana (oko 5% ljudi se praktično ne može navići na ljuljanje).

Ipak, postoje mogućnosti borbe s tom neugodom.

Ako spadate u one koji su osjetljivi ili u posadi imate takvih, može se pokušati s lijekovima koji se uzimaju preventivno, dakle prije izlaska na more. Mana im je da imaju neugodne nuspojave u vidu omamljenosti ili suhoće usta a što na moru baš i nije poželjno. Izbor lijekova je velik, od onih klasičnih kao Dramamine (uzima se 2 sata prije plovidbe a djelovanje mu je 8 sati) ili među jedriličarima nekoć prilično popularan lijek od korijena đumbira ali koji je u kontroliranim studijama pokazao dvojbenu vrijednost. U mnogim ispitivanjima kao uspješan se pokazao i Stugeron (cinarizin 150mg/dan) kojeg se lako može pronaći u našim apotekama. Uzima se 4 sata prije plovidbe a djelovanje mu je oko 8 sati. Za vojne potrebe kao najbolji se pokazao Phenytoin (Difetoin). Takozvane akupresurne narukvice su se nažalost pokazale kao neefikasne.

Lijek izbora danas je skopolaminski (Scopolamin TTS) flaster kojega možete pronaći u inozemnim ljekarnama. Lijepi se iza uha, barem 6-8 sati prije plovidbe, a djeluje oko 72 sata i nuspojave su mu prihvatljive.

Mnogo veći je problem ako se bolest već razvila jer u tom slučaju većina je lijekova neefikasna.

Ako primijetite da nekom članu posade postaje loše (zato je važno prepoznati one prve simptome), dajte mu kormilo u ruke, naravno ako zna jedriti. Time se umanjuje konfliktni podražaj jer on brod počinje prihvaćati kao produžetak svoga tijela, na čije kretanje može utjecati. Ako to niste u mogućnosti neka se barem kreće po palubi i po mogućnosti nešto radi, a ako ni to ne pomogne, neka legne s glavom oslonjenom pod 45% i zatvori oči. Možete pokušati promijeniti amplitudu kretanja broda tako da ga ubrzate ili usporite ili mu promijenite smjer.

Ako ni to ne pomogne, preostaje vam samo pokušati lijekovima. Danas se lijekom izbora u toj situaciji smatraju Phenergan (Promethasine) čepići koji bi morali biti dio vaše brodske apoteke. Može se dati i injekcija istog lijeka u dozi od 50mg. Djelovanje joj nastupa za 15 minuta a djeluje oko 18 sati. Za izuzetne uvjete kao što su regate upotrebljavaju se i razne kombinacije lijekova u injekcijama koje se upotrebljavaju i kod astronauta u svemiru, ali to nije predmet ovog članka.

Ovo sve možda djeluje malo zastrašujuće ali neka vas tješi da je upravo nevjerojatno promatrati oporavak od morske bolesti jednom kada oboljelog uklonimo od provocirajućeg podražaja. Oporavak je brz i potpun, jedino može malo stradati ponos “iskusnog morskog vuka”.

Dr.med. Nebojša Nikolić