[Magnum]

Motorni brod ne napreduje zato što motor radi, već zato što se propeler vrti

Motor kao takav samo je galijot na galiji, potpuno neučinkovit sve dok mu u ruke ne dospije veslo, odnosno neka vrsta pogona

Plovilo se kreće zahvaljujući zajedničkom djelovanju nekog motora koji pokreće pogonski sklop. U nautici danas se koriste dvije vrste motora, benzinski i dizelski motori s unutarnjim izgaranjem. Izuzetno rijetko, ali se ipak može susresti i plinska turbina koja se koristi u posebnim plovilima kod kojih je nužno da se iz male mase dobije velika snaga. Uglavnom je riječ o vojnim i drugim sličnim plovilima čije se gorivo financira novcem poreznih obveznika, jer ovovrstna plovila troše velike količine goriva. Mi ostali smrtnici za okretanje propelera ili pak impelera koristimo spomenute benzinske ili dizelske motore u svim mogućim izvedbama; dva ili četiri takta, s atmosferskim ispiranjem cilindara ili pak s turbinama i kompresorima, te sa svim mogućim vrstama ubrizgavanja goriva u cilindar. No motor kao takav samo je galijot na galiji, potpuno neučinkovit sve dok mu u ruke ne dospije veslo, odnosno neka vrsta pogona.

Brodski pogoni napravljeni su i osmišljeni za pokretanje motornih brodova. Osnovu brodskog pogona, osim spomenutog motora i kopče kao sustava prijenosa snage u određenim omjerima, čine osovinski vod i propeler.
   
Izvanbrodski motori

Bili oni dvotaktni ili četverotaktni, svojstveno im je jedno – oni su jedinstveni sklop pogonskog motora, okomitog prijenosa snage i pogona u jednom. Uvijek je riječ o motorima koji se postavljaju na krmeno zrcalo, pa ne zauzimaju korisni prostor unutar plovila. I to je jedina razlika. Sam način na koji propeler pokreće plovilo jednak je klasičnom osovinskom vodu. Ipak ovaj način pogona ima i jednu veliku prednost. Naime, nema potrebe za ugradnjom kormila, jer se smjer plovidbe mijenja okretanjem cijelog motora. Ova vrsta motora može koristiti klasične propelere ili pak vodomlazni pogon. U svakom slučaju, motor je postavljen okomito na vodenu površinu. Na njega je spojena neka osovina koja je pak preko kopče spojena s propelerom. Korisno je to što plovilo ne gubi prostor na strojarnicu, ali zato gubi snagu na prijenosu.

Z pogon po mnogima predstavlja kombinaciju najboljeg što nude brodski i izvanbrodski spojenog u jedno. Motor je ugrađen unutar plovila, uz samo krmeno zrcalo, a osovina mu direktno prolazi kroz zrcalo u pogonsku jedinicu. Pogonska jedinica vrlo je slična, da ne kažemo ista kao i donji dio izvanbrodskog motora. Na njemu se nalaze kopča, sustav zupčanika koji služe za prijenos snage i propeler, ili više njih. Isto kao i kod izvanbrodskih motora, ni u ovom slučaju nema potrebe za ugradnjom kormila, budući da se pravac mijenja zakretanjem cijelog Z pogona zajedno s propelerom.
   
Površinski pogon

Ova vrsta pogona je vrlo specifična. Koristi se uglavnom kod brodica namijenjenih postizanju vrlo velikih brzina. Posebnost ove vrste pogona krije se upravo u njegovom poluuronjenom propeleru. Propeleri koji se koriste za ovu vrstu pogona su vrlo specifičnoga izgleda. Svaka lopatica propelera vrlo nalikuje sjekiri, a slično se i ponaša. Obično je riječ o propelerima koji su znatno većeg promjera od klasičnih propelera za motore iste nazivne snage. Budući da su propeleri ukupno gledano već i imaju veću tlačnu površinu, logično bi bilo očekivati da će motor imati većih teškoća za savladavanje tolikog otpora, no tu dolazi do izražaja ono po čemu je ova vrsta pogona specifična. Naime dok polovica propelera svojim kretanjem kroz more, ili slatku vodu, tjera plovilo prema naprijed, druga polovica se kreće kroz zrak, dakle bez ikakvoga osjetnoga otpora. Kada je neko plovilo, a ponovimo, riječ je o gliserima i sličnim jurilicama, opremljeno ovom vrstom pogona tada se pri glisiranju u moru nalazi samo manji dio pogona, točnije skoro cijeli pogonski sklop s osovinom je vani. Ako je vjerovati gospođi Birkland iz tvrtke Twin Disc, inače najjačeg proizvođača pogona ove vrste, tako se može uštedjeti čak do 30 posto goriva, ili se pak s istim motorom i potrošnjom može postići i do 30 posto veća brzina.

Vodomlazni, poznatiji kao jet pogon, najčešće se susreće na vodenim skuterima koji su i dobili ime po njima jet ski, ali to nisu jedina plovila koja za pogon koriste ovu vrstu pogona. Uglavnom riječ je o sustavu koji zamjenjuje propelere koristeći mlaz vode koji izlazi po krmi broda i na taj način pokreće plovilo. Vodomlazni pogoni su posebni sklopovi koji se u potpunosti ugrađuju na trupu ispod vodne linije. Na prednjoj strani sklopa usisavaju vodu da bi ju tjeranu impelerom potjerali velikom brzinom kroz pokretnu mlaznicu. Pokretna mlaznica služi za upravljanje plovilom, budući da se njome može usmjeravati mlaz vode. Stvar dobro i jednostavno funkcionira sve dok se plovi prema naprijed, no za vožnju krmom valjalo je osmisliti posebne preklopke koje mlaz vode usmjere tako da se plovilo može kretati u smjeru suprotnom od smjera u kojem ga tjera impeler.
   
Napredak tehnike

Kako vrijeme ide i tehnika napreduje, tako se javljaju i nove, odnosno poboljšane verzije postojećih vrsta pogona. Tako je razvijen potpuno novi sustav vodomlaznog pogona s velikom središnjom pumpom i četiri pokretne mlaznice raspoređene dvije po pramcu i dvije po krmi. Osim napretka kod vodomlaznog pogona, daleko se otišlo i kod kombiniranih pogona, tako da sada u tom području postoji čitav niz različitih načina prijenosa snage od motora do propelera. Riječ je o sustavima kao što su tzv. V drive, zatim Sail drive sustav za pogon jedrilica, da bi se relativno nedavno tržištu predstavili i Volvo Pentin IPS i Mercruiserov Zeus.

Prvi spomenuti, V drive, omogućuje da se motori ugrade skroz uz krmeno zrcalo, kao kod Z pogona. Razlika je ta da su postavljeni naopako, točnije gledaju prema pramcu. Budući da osovina koja dolazi od motora do kopče i ona druga, koja ide od kopče do propelera formiraju specifično slovo V, ovaj je pogon i dobio svoje ime. Sail, ili S drive, kako se često zove, jako podsjeća na tzv. Azimuth sustav pogona koji se najčešće susreće kod velikih brodova, s tom razlikom što je Sail drive fiksan, i ne pokreće se. Ova vrsta pogona ugrađuje se unutar druge trećine brodice, kod većine jedrilica to je negdje iza kolumbe.

Spomenuti Azimuth sustav je sasvim sigurno poslužio kao nadahnuće za nove Volvove i Mercruiserove pogone IPS i Zeus, s tom razlikom što su oni propelere za razliku od Azimutha okrenuli prema naprijed. Ove vrste sustava mogu se ugrađivati samo na plovila koja pokreću najmanje dva motora. Propeleri, a riječ je o dva propelera po jedinici, vrte se u suprotnom pravcu i usmjereni su prema naprijed, kao kod aviona, zbog čega im je učinkovitost, a time i brzina, povećana za čak 20 posto!

Propeler - impeler

Osnovna razlika između propelera i impelera leži u imenu koju duguju mjestu ugradnje. Najčešće je riječ o sličnim, ako ne i istim stvarima. I pro-peler i im-peler imaju isti korijen riječi. Da sad ne ulazimo u jezične zavrzlame, pelere na latinski znači tjerati. Pro znači za, odnosno naprijed pa je propeler sprava koja tjera naprijed. Impeler pak nešto tjera unutar nečega. To je onaj im, koji se dobio od in ispred pelera.

Preuzeto s Novi List Online

[pomorac]

Magnume ne zaboravi potisni ležaj, preko kojega se potisna sila propelera preko osovinskog voda prenosi na trup broda, i tako brod ide naprijed.
Pozdrav
Edo

[Magnum]

Ha, mora biti potisni, nema druge 

Vijak je na suvremenim brodovima najrašireniji tip brodskog propulzora i gotovo jedino sredstvo poriva. Možemo ga predočiti kao vijak koji na osovini okreće brodski stroj i tako okrećući se u vodi kao matici, snagu brodskog stroja pretvara u kretanje, tj. ostvaruje poriv. Kod većih izvedbi, potisna snaga brodskog vijka prenosi se preko osovine na odrivni ležaj a odatle na brodski trup, a ne izravno na stroj čime je osigurana zaštita brodskog pogonskog stroja.