[Magnum]

Ugovori potrebni već danas
Škverovima zeleno svjetlo za krcanje navoza, no je li to moguće?


Iako knjiga narudžbi riječkog škvera sadrži osam brodova od kojih će se »zavrtiti« oko 200 milijuna kuna, problem je skupiti novce za financiranje ugovorenih novogradnji

RIJEKA

Dok »3. maj« ovih dana treba osnažiti ugovor i za četvrti asfalt tanker za švedskog brodara Wisby , da nema državnog Jadroplova najveći domaći škver, Brodosplit, danas bi bio potpuno bez posla.

U riječkom škveru, sa šest brodova u knjizi narudžbi, odnosno osam ako se tome pribroji i završno opremanje tankera za norveški Utkilen, definitivno lakše dišu. U idućih godinu do godinu i pol dana na trećemajskim navozima »zavrtit« će se više od 200 milijuna dolara.

Međutim, i trećemajci bi nove ugovore trebali imati već danas. Bruxelles, kao što je rekao ministar Đuro Popijač, više nije prepreka da naši brodograditelji mogu ugovoriti nove poslove, ali to je bacanje prašine u oči. Jednogodišnjim vetom na nove poslove, i to u najgorim mogućim tržišnim okolnostima, EK bacila je hrvatske škverove ne iz druge u treću već u sedmu ligu, kao što je slikovito kazao direktor jednog škvera. Sada je opet sve u hrvatskim rukama, još je puno posla za odraditi i to je ono što najviše plaši.
Niti za pod zub

Jedan potpisani bulk carrier za Jadroplov, a drugi u opciji, za kapacitete i potrebe splitskog škvera i njegovih četiri tisuće radnika to je, doslovce, za »staviti pod zub«. Što poslije?

U svjetlu deklarativnih najava kako škverovi od prošlog petka mogu slobodno ugovarati nove brodove, treba ukazati kako je plan restrukturiranja Brodosplita, podsjetimo, Bruxelles odobrio sredinom veljače, dakle prije puna četiri mjeseca, a otad se nije dogodilo praktički ništa za »isušene« splitske navoze. Osim toga, ova dva bulk carriera za splitskog brodara dogovorena su za, navodno, 35 milijuna dolara, ali splitski škver nema šanse da ih izgradi po toj cijeni.

Barem deset milijuna dolara razlike po brodu pokrit će, naravno, država jer potencijalni vlasnik, samoborski DIV, taj gubitak ne želi niti može pokriti.

Rastrčali se iz Brodosplita po svijetu, pokušavajući »nakrcati« prazne navoze, ali stanje na tržištu, kao i pregovaračke pozicije brodograditelja – što u brodarskim kompanijama jako dobro znaju i koriste – taj trud za isplativim poslom čini gotovo nemogućom misijom.

S čime se to brodograditelji suočavaju, ilustrira i neslavna epizoda Splićana s grčkim brodarom. U pitanju su bila četiri tankera za prijevoz nafte od platformi do kopna, no Grk je stiskao i stiskao oko cijene, koristeći svoju prednost da su na kraju u Brodosplitu »pukli«, a Grk otišao u Koreju gdje je, navodno, ugovorio iste te tankere po, navodno, ništa bitno povoljnijoj cijeni.

Prazni navozi Brodosplita, u jednom su trenutku, paradoksalno, bili i prednost jer je Grku odgovoralo da se ti tankeri odmah počnu graditi kako bi ih mogao čim prije staviti u eksploataciju. Kako doznajemo, čak i »pitanje svih pitanja« odnosno financiranje novogradnji u ovom slučaju nije bio problem jer su se tankeri trebali graditi iz uplata brodovlasnika, bez posredstva banaka.

Od trenutka ugovaranja brodova, pa do njihove izgradnje potrebno je vrijeme koje, u principu, za pripremu dokumentacije traje oko pola godine do devet mjeseci, pogotovo ako su u pitanju novi prototipovi. A vrijeme je u slučaju Brodosplita luksuz kojeg si ne mogu priuštiti. Plan restrukturiranja na dobrom je putu da pojede sam sebe.
Sedma brzina

Hrvatska agencija za zaštitu tržišnog natjecanja mora izdati rješenja kojim odobrava planove restrukturiranja jer je ono jedino relevantno za hrvatsko zakonodavstvo. To je i preduvjet za zaključivanje kupoprodajnog ugovora i ulazak potencijalnih novih vlasnika u škver kako bi se jednom za svagda podvukla crta ispod onog što je bilo te u borbi s azijskom konkurencijom, toj borbi Davida i Golijata, pokuša iskoristiti oni promili šansi za opstanak.

Agencija je u slučaju Brodosplita, zasad izdala preliminarno rješenje, ono konačno još se uvijek u izradi. Može se samo nagađati, osim ako se ne ubaci u sedmu brzinu, koliko će to trajati za Brodotrogir, »Kraljevicu« i »3. maj«. Kako da, primjerice, Brodotrogir ako i ugovori dovoljno dobar posao, u međuvremenu isposluje kod banke potrebna kontrajamstva za uplate brodovlasnika ili, još gore, kredit? S kojim to pravnovažećim papirom ili nekretninom, kojih nijedan škver nema, da pokucaju na vrata financijašima?

Ovih dana Trogirani predaju jedan chemical tanker, ostaju im još dva. Sve u svemu, za dva do tri mjeseca i tamo će krenuti zastoji u proizvodnom procesu.

Autor: Orjana Antešić
Objavljeno: 15. lipnja 2011. u 7:53

Preuzeto s Novi List Online