[Magnum]

Član uprave Adriatic Gate Container Terminala o razvoju kontejnerskog prometa u Rijeci
Antonio Passaro, novi šef Brajdice: Širenje luke na Krk je dobro, a Zagrebačka obala nerealan san

Za mene je Zagrebačka obala nerealna, ali je plan širenja luke na Krk odlična zamisao. Tamo treba ići i graditi veliki terminal. Nije moje da o tome odlučujem, ali sam svoje mišljenje spreman otvoreno reći. U srpnju idemo u natječaj za nabavku dva potpuno nova kontejnerska mosta uz još jedan opcionalni

Rođen u Urugvaju, oženio se u Nizozemskoj, radio na 17 lučkih terminala u 14 zemalja zemalja svijeta, govori sedam jezika i odnedavno živi u Rijeci, točnije na Trsatu.

Riječ je o dr. Antoniu Passaru , članu Uprave tvrtke Adriatic Gate Container Terminal i glavnom menadžeru ICTSI-a na kontejnerskom terminalu Brajdica.

Ovaj iskusni lučki operativac preuzima najveće ovlasti i odgovornost za upravljanje Brajdicom nakon što je prije nekoliko mjeseci tvrtka ICTSI, čije je sjedište u Manili na Filipinima, službeno postala strateški partner riječke luke, te preuzela 51 posto dionica tvrtke Jadranska vrata. Passaro trenutno boravi u maloj i sasvim skromnoj kancelariji u upravnoj i skladišnoj zgradi na Brajdici, koja će biti srušena. Kancelarije i administracija terminala izmjestit će se u novu zgradu s pet katova, koja će se graditi kraj graničnog punkta policije i carine na ulazu u terminal.

U administraciji Adriatic Gatea dugoročno bi trebalo raditi 30 do 35 ljudi i to u trenutku kad terminal dostigne maksimalnu zaposlenost od 200 radnika, odnosno željeni kapacitet od 600.000 TEU-a.

O svemu ovome Passaro govori za Novi list u svom prvom predstavljanju riječkoj i hrvatskoj javnosti. Njegova karijera doista je živopisna i bogata i teško ju je sažeti. Kaže kako se sa 17 godina ukrcao na brod i otišao iz Urugvaja u potragu za poslom i boljim životom. Školovao se i oženio u Nizozemskoj, radio kao brodarski agent, te prije više od 20 godina dobio posao vođenja svog prvog lučkog terminala.

Bilo je to u Lisabonu, gdje je kaže napravljen dobar posao pa taj terminal i danas dobro radi. Dodaje da ga Brajdica umnogome podsjeća na situaciju zatečenu na terminalu u peruanskoj luci Callao, gdje su uvjeti rada i organizacija posla bili loši, pa ih je trebalo mijenjati. Passaro kaže da su ljudi tamo na kraju više zarađivali, a manje radili i to u boljim uvjetima, pored čega je promet povećan. Nešto slično planira ostvariti i na Brajdici. Prije Rijeke Passaro je radio i na greenfield investicijama u Rio de Janeiru i Mumbaiju.


U 14 zemalja 

– Živio sam u 14 različitih zemalja, puno sam toga vidio i naučio. Gdje god čovjek dođe i pokušava dovesti neke drugačije ideje i stavove uvijek nailazi na objašnjenja o razlikama u mentalitetu ljudi i običaja. Međutim, neke su stvari svugdje iste. U SAD-u, Kini, Južnoj Americi, Africi ili u Rijeci ljudi žele krov na glavom, prehraniti se, žele zdravlje, posao, ljubav i stvaranje obitelji. Dakle, svi se trudimo ostvariti iste stvari. Tako doživljavam i Rijeku, koja me u mnogim stvarima doista oduševila, prije svega otvorenošću i ljubaznošću ljudi.

Što to novo i drugačije želite napraviti ovdje na Brajdici?

Neke će promjene biti drastične. Strašno sam nezadovoljan stanjem u sigurnosti na radu. Ako prođete sada Brajdicom vidjet ćete da nitko nema ni zaštitnu kacigu na glavi. Vidio sam u karijeri tri radnika kako ginu na terminalima i nikako ne bih želio da se to ponovo dogodi. Oko 90 posto nesreća u lukama događa se na terminalima i taj je postotak visok zbog gluposti i nepoštivanja pravila sigurnosti. Sada upošljavamo djelatnika s velikim iskustvom u tom dijelu posla. I inače ovdje ima dosta nereda u usporedbi s drugim terminalima u svijetu i po organizaciji rada.

Što još mislite mijenjati?

Nećemo raditi stvari na terminalu koje nisu naš primarni biznis. Nećemo prati kontejnere. To se i inače ne bi smjelo ovdje raditi, jer nema sustava odvodnje, ekološki je neprihvatljivo i opasno.

Gdje ćete onda izmjestiti tu djelatnost?

Ja neću nigdje, jer to nije moj posao. Mi smo kontejnerski operater, naš je posao iskrcaj i ukrcaj, a ne popravci, pražnjenje, punjenje ili čišćenje kontejnera. Tražimo da ove djelatnosti preuzme Luka i premjesti ih na Škrljevo.
Ne svaštarimo

To je unosan posao i ne vidim zašto odustajete od njega?

Da, to je odličan posao i zarada. Ali, mi se tu nećemo miješati. To nije naš primarni biznis. Naš je cilj osigurati dolazak kontejnera, imati ih ovdje dva-tri dana i proslijediti dalje na brod, cestu ili željeznicu. Tu se treba specijalizirati i biti spreman, a ne baviti sa svim i svačim. Uz sigurnost na radu izuzetno nam je važna zaštita okoliša. To su univerzalni standardi i važit će u Rijeci kao i na bilo kojem našem terminalu.

Ljude koji rade ili će raditi na Brajdici najviše zanima što će biti s njihovim radnim mjestima i plaćama. Hoće li se povećati ili smanjiti?

Plaće sigurno neće biti manje. Danas imamo dvije vrste uposlenika, onih koje upošljavaju Jadranska vrata i njih ima samo 20, te djelatnike Luke Rijeka, koji pretežno rade ovdje i njih ima 60 do 70, te nije riječ uvijek o istim ljudima. Sada teče rok od šest mjeseci za zapošljavanje oko 80 djelatnika i to sa liste od 114 zaposlenika Luke koju smo dobili na razmatranje.

Od 1. lipnja počet ćemo s razgovorima, psihološkim, motoričkim i drugim testovima. Provjere će biti temeljite, jer će se i raditi na drugačiji način. Kontejnerski mostovi će biti viši i veći i ne mora značiti da netko tko upravlja postojećim dizalicama znati upravljati i novima koje će se instalirati. Sve će se testirati.

Međutim, nakon što uzmemo ovih 80 ljudi i ispostavi se da netko ne može obavljati posao iz bilo kojeg razloga onda ćemo takvog djelatnika obučiti za neko drugo radno mjesto uz ista prava i plaću. Razgovaramo sa sindikatima i plaće će biti u skladu s tržišnim uvjetima.
Plaća - po isteku mjeseca

Najavili ste i promjenu načina isplate plaća?

S tim smo već počeli. Plaća će biti odmah po isteku mjeseca, dakle isplata za svibanj treba biti u prvom danu lipnja i to u punom iznosu, što je i porezno isplativije. Nećemo plaćati po satu, već mjesečno za redovan rad od 40 sati tjedno. Prekovremeni će se posebno obračunavati, te ćemo potpisati kolektivni ugovor isključivo za kontejnerski terminal.

Smatrate da će ovakav sustav biti bolji za radnike?

Da. Ljudi će biti obučeni za svoje radno mjesto, imat će zaštitu na radu, bolju opremu, jasan plan za budućnost, jer ćemo raditi šestomjesečne planove za svakog djelatnika, odnosno radno mjesto. Tražit će se i produktivnost, što danas nije moguće, jer ne možete očekivati rezultat od nekoga tko vozi dizalicu staru 50 i više godina.


Kakav je plan za opremanje terminala novom tehnologijom?

Instalirat ćemo dva, moguće i tri nova kontejnerska mosta. Naša je obveza u ugovoru stavljanje u pogon dva mosta, ali imat ćemo mjesta za pet mostova kad se izgradi nova obala. Postojeće Samsungove dizalice su preslabe i imaju mali dohvat, pa planiramo preinake kako bi te one bile u kategoriji postpanamax dizalica. To je složen posao, jer moramo ojačati i temelje obale. Radit ćemo to u fazama, te zbog toga u prvoj godini poslije 2013. izgubiti dio prostora terminala. Za rekonstrukciju svake dizalice trebat će nam oko šest mjeseci.

Dakle plan je Brajdicu opremiti sa ukupno 5 kontejnerskih mostova?

Da. Mi u srpnju idemo u natječaj za nabavku dva potpuno nova kontejnerska mosta uz još jedan opcionalni. Obala bi morala biti gotova u prvom kvartalu 2013. godine. Tada ćemo postaviti nove mostove.

Koliko će iznositi investicija u opremanje Brajdice?

Oko 75 milijuna eura i ima se realizirati u narednih pet-šest godina, što je daleko brže od onoga što predviđa ugovor, jer je tamo ova razina investicija utvrđena u roku od 30 godina. Mi vjerujemo u ovaj terminal. Brajdica ima ogroman potencijal, zato smo je i željeli dobiti.

U mreži terminala ICTS-a u svijetu kakvo je mjesto i uloga Brajdice?

Imamo još samo dva terminala u Europi, Gdinju u Poljskoj i Batumi u Gruziji. Željeli smo pojačati našu mrežu terminala. Naravno da želimo ostvariti i zaradu. ICTS je uglavnom specijaliziran za manje terminale i imamo samo dva terminala iznad milijun TEU-a u Meksiku i Argentini.
Samo san 

Imate li ambicija sa Zagrebačkom obalom čija se gradnja planira?

Mislim da je to jedan san koji se već dugo ne ostvaruje i u kojeg ja osobno ne vjerujem, kao i mnogi stručnjaci u našem poslu. Taj terminal bi trebao biti gotov kada mi na Brajdici budemo blizu punog kapaciteta, pa ćete imati dva terminala u gradu koji će jedan drugom biti konkurencija, a niti jedan neće biti pun. Problem je i to što je terminal usred grada.

Isto kao i Brajdica?

Da, ali smo barem donekle izdvojeni i spojeni direktnom cestom prema unutrašnjosti. Tamo takvu cestu tek trebaju izgraditi. Moje informacije su da gradske vlasti također nisu za to. Na Zagrebačkoj obali opet ćete dobiti još jedan terminal od 500 do 600 tisuća TEU-a kakav već postoji.

Pitanje je zašto terminal već nije izgrađen ako je sve bilo spremno. Tamo postoje kulturno i povijesno vrijedne zgrade, te je sporno zašto graditi usred grada kojeg ćete onda zagušiti prometom. Za mene je Zagrebačka obala nerealna, ali je plan širenja luke na Krk odlična zamisao. Tamo treba ići i graditi veliki terminal. Nije moje da o tome odlučujem, ali sam svoje mišljenje spreman otvoreno reći.


Kakav promet očekujete idućih godina?

Iduće godine ne možemo očekivati neko bitnije povećanje prometa. Problem je što radimo 20 posto veći promet nego prošle godine, iako smo izgubili 30 posto prostora. Iduće godine možemo napraviti oko 140.000 do 170.000 TEU-a, a 2013. kada dobijemo cijeli prostor na raspolaganje možemo govoriti o prometu od 250.000 TEU-a. Prije 2016. godine ne treba očekivati ostvarenje punog godišnjeg kapaciteta od 600.000 TEU jedinica.

Usko grlo je željeznica. Kako mislite osigurati transport tako velikih količina robe u unutrašnjost?

Ovaj terminal nije građen za hrvatsko, već euro tržište prema Budimpešti, Beogradu, Austriji, Sloveniji. Željeznica neće biti problem. Oko 55 do 60 posto našeg prometa treba ići željeznicom, a to je oko 350.000 TEU-a kada kapacitet bude maksimalan. Taj promet će se već za nekoliko godina moći servisirati nakon što uđu privatni operateri. Ulaskom Hrvatske u EU uvjeti će svima postati isti, pored čega postoje i dobri planovi modernizacije postojeće pruge.

Hoće li uskoro biti uvođenja novih linija prema Brajdici?

Nažalost ne. Nije problem otići u München, Antwerpen ili negdje drugdje, ali ja ne znam što mi možemo ponuditi u ovom trenutku. Da mi netko kaže da će mi poslati idućeg tjedna 3.000 kontejnera ne bih znao što bih odgovorio. Jedino da stavim kontejner u svoje dvorište. Nemamo prostora i bitnih pomaka tu ne treba očekivati prije 2013. godine. Dotle treba zadržati postojeće partnere, a onda potražiti nove.


Koliko dugo namjeravate ostati u Rijeci?

– Sjajno mi je na Trsatu. Odnedavno mi se pridružila i supruga. Djeca? Otac sam troje djece, imaju 30, 28, i 21 godinu. Samostalni su i nisu s nama. Planiram u Rijeci živjeti tri do četiri godine, jer obično nakon što se posao organizira na nekom terminalu obučavamo domaćeg menadžera, dakle čovjeka iz Hrvatske, koji će nastaviti raditi moj posao. Imate  vrlo kvalificirane i školovane ljude i to sigurno neće biti problem.
Namjeravati li učiti hrvatski jezik?
– Ne. Dosta mi je učenja jezika, prestar sam za to. Ali supruga namjerava uzeti lekcije. Govorim sedam jezika i sporazumijevanje ovdje nije problem, svi govore engleski, talijanski ili njemački. Na ulici možete bez problema pričati s bilo kim. Ljudi su otvoreni, ljubazni i spremni pomoći. Vjerujte mi, niste ni svjesni koliko je lijepo mjesto na kojem živite.


Kod potpisivanja ugovora rečeno je da ICTSI svugdje želi stvoriti dobre odnose s lokalnom zajednicom. Govorilo se o stipendijama za školovanje i nekim drugim opcijama suradnje. Zna li se danas nešto više o tome?

– ICTSI ima jednu posebnu fondaciju za rad sa školskom djecom. Iduće godine želimo početi raditi i ovdje. To nisu samo školarine, već i drugi oblici pomoći za siromašniju djecu i obitelji.
Sponzorstvo za NK Rijeku?
– Pitali su me o tome ljudi iz Luke. Rečeno je da će me ljudi iz kluba po tom pitanju kontaktirati, ali me zasad nitko nije kontaktirao. Ako dođe takav zahtjev iz nogometnog kluba razmotrit ćemo ga. Nisam vidio da imamo takva sponzorstva u svijetu. U tvrtki se inače dijelimo na navijače Barcelone i Real Madrida. Ovi u sjedištu u Manili su za Reala, a u Dubaiju svi navijaju za Barcelonu.


Okupljanje partnera

– Za 8. lipnja organiziramo konferenciju o intermodalnom prometu u Hotelu Bonavia na koju pozivamo predstavnike brodara, agenata, željeznice, luke, carine, policije, lokalne samouprave i druge, gdje ćemo jasno reći tko smo, što želimo postići i saslušati koji su problemi i kako ih možemo riješiti. Također ćemo imenovati jednu stalnu radnu skupinu koju će voditi  Žarko Acinger i baviti se isključivo željeznicom i prometnim vezama prema unutrašnjosti, dakle intermodalnim prometom.


Izbočenje na Brajdici

– Imali smo i jedno neugodno iznenađenje sa stanjem obale na Brajdici. Proveli smo nedavno podmorska snimanja i utvrđeno je da na dnu mora imamo jedno izbočenje, koje smanjuje gaz na svega 10,5 metara umjesto 11,5 metara. To izbočenje na dnu mora dugo je stotinjak metara i jedan brod kapaciteta 6.000 TEU-a ne može pristati zbog ovoga. Poslat ćemo ronioce, jer ne razumijemo što se dolje nalazi. Ni u luci nam nisu znali to objasniti. Ako je pijesak moći ćemo ga počistiti ili ćemo tražiti neki drugi način rješenja problema.   


Nema razloga za strah

– Kad sam došao u ožujku ljudi su bili pomalo ustrašeni. Primijetio sam to i zatražio da se sastanemo. Predstavio sam se, rekao što želim napraviti i zatim odgovarao na pitanja. Taj je strah vjerojatno generiran iz povijesti privatizacije u Hrvatskoj o čemu sam čuo ponešto. Nakon pola sata sastanka netko je viknuo – Hoćete li otpustiti sve ljude? Okrenuo sam se i upitao: Koliko imate godina? Vi imate 53, a ja imam 57 godina. Pitanje je hoćete li vi otpustiti mene. Na to su se svi nasmijali. Ja sam isto radnik kao i oni i to treba razumjeti. Nitko nema razloga za strah.



Antonio Passaro, Foto: D. ŠKOMRLJ

Autor: Darko Pajić
Objavljeno: 31. svibnja 2011. u 12:18

Preuzeo s Novi List Online