[pp1972]

Ovdje mozete postati sve interesantne novinske clanke koji su povezani sa firmom......

[Anonimus]

Novi List 8.rujna 2004.Članak o zaustavljanju broda Mirna u Indoneziji.

[pp1972]

Brod Maja porinut iz drugog pokusaja
Novi list 17.05.2011.

[Anonimus]

Znaju Kinezi kad treba porinut brod,na moj rođendan i na dan kad je 1729.osnovano Brodogradilište Kraljevica .
Sretno MAJA!!!

[pp1972]

Preuzeto sa Novi List

Brodarstvo Kvarnera odlazi u mrak
Prodana »Maja«, posljednji brod Lošinjske plovidbe


Prije manje od godine planirano je da  »Maja« bude okosnica restrukturiranja tvrtke, no sada je odlučeno da se imovina proda i tvrtka izbriše iz sudskog registra

RIJEKA   Prodan je i posljednji brod Lošinjske plovidbe brodarstvo – Maja, čime je ta nekoć ugledna i moćna brodarska kompanija efektivno prestala postojati. Maja, supramax brod za prijevoz rasutih tereta, izgrađen prije svega dvije godine, prodan je kineskom kupcu, kao posljednji od više od 120 brodova koliko ih je u 55 godina poslovanja plovilo u floti Lošinjske koja će još neko vrijeme egzistirati samo na papiru.
Kriza u brodarstvu

Gašenje tvrtke potvrdio je i direktor Zlatko Moković , otklonivši bilo kakvu mogućnost nastavka poslovanja. Iako je još prije manje od godinu dana planirano da upravo Maja bude okosnica za restrukturiranje kompanije, ipak je odlučeno da se sva imovina proda i tvrtka izbriše iz sudskog registra.

– Lošinjska plovidba ide u likvidaciju. Pokušali smo sve da do tog ne dođe, ali kriza u brodarstvu je preduboka da bi se izvukli. Neće biti stečajnog postupka ni pokušaja restrukturiranja. Tako je odlučeno u dogovoru s poslovnim bankama, vjerovnicima društva. Većina zaposlenih već je dobila otpremnine u skladu sa zakonom, sve posade su isplaćene i sada samo preostaje provesti i formalni postupak likvidacije. Računam da bi trebao biti okončan do konca ožujka, do kada će u tvrtki ostati još četvoro zaposlenih, koliko je nužno za postupak, rekao je Moković.

Za razliku od nekih drugih domaćih brodara čija je agonija trajala desetljeće ili dulje, poput Croatia linea, Lošinjska je plovidba propala u relativno kratkom vremenu. Još prije šest-sedam godina, unatoč problemima, poslovala je pozitivno, a akumulirane rezerve omogućavale su koliko-toliko normalno poslovanje sve do 2011.  Tada počinju problemi sa servisiranjem obaveza, prvenstveno prema bankama, među kojima su najveći kreditori bile Hypo, Erste i PBZ, koji vrlo brzo eskaliraju, te započinje prodaja brodova koja je završena jučerašnjom prodajom Maje.

Direktor Dalmonta, najvećeg pojedinačnog vlasnika Lošinjske plovidbe brodarstvo, Ivan Ivić, smatra da je glavni krivac za krah kompanije stanje na pomorskom tržištu koje već godinama ne pokazuje znakove ozbiljnijeg oporavka.

– Nije bilo izlaza. Tržište je dugo bilo vrlo slabo, ispod svake normalne poslovne logike, tako da to Lošinjska nije više mogla izdržati. Uprava se nadala da će zadržati barem taj jedan brod, ali stisnule su ih banke pa je i taj zadnji brod prodan. Likvidacija je, nažalost, stvarnost Lošinjske plovidbe brodarstvo.
Loša politika

Propast Lošinjske plovidbe brodarstvo mogao bi označiti početak sličnih događanja u većini preostalih hrvatskih brodarskih kompanija, koje redom posluju s teškoćama posljednjih godina, upozorava glavni tajnik Sindikata pomoraca Hrvatske Predrag Brazzoduro.

– To je direktna posljedica loše državne politike prema pomorstvu. Za razliku od EU koja proaktivno radi na potporama pomorstvu, kod nas se čini malo ili ništa. Primjer su subvencije brodarima koje su u EU  dopuštene i rastu s pogoršanjem stanja na tržištu, ali kod nas praktički ne postoje. Jednako tako, naše kontrole nisu učinile ništa da iz luka izbace podstandardne brodove koji su bili izravna i nelojalna konkurencija Lošinjskoj plovidbi pa se ona morala okrenuti drugim, rizičnijim tržištima. Bojim se da uz ovakav odnos države prema brodarima uskoro možemo očekivati ovako loše stvari i kod ostalih, upozorava Brazzoduro.

Foto R. BRMALJ

[pp1972]

Preuzeto sa Novi List

U Bangladešu napadnut brod Lošinjske plovidbe "Hana", časnik ozlijeđen nožem


U pokušaju pljačke ozlijeđen je 30-godišnji pomorac M.Š koji je primio pomoć u medicinskom centru Chittagong te je izvan životne opasnosti

Lošinjska plovidba u subotu je izvijestila da je rano jutros po lokalnom vremenu u Bengalskom zaljevu, na sidrištu Chittagong u Bangladešu, pokušana pljačka broda »Hana« u njihovom vlasništvu te da je jedan pomorac ozlijeđen.

»U pokušaju pljačke našeg broda ozlijeđen je 30-godišnji pomorac M.Š., 2. časnik palube«, stoji u priopćenju Lošinjske plovidbe-Brodarstvo d.o.o.

Razbojnici su se na brod, usidren pred lukom, popeli u subotu oko tri sata ujutro, s namjerom da opljačkaju spremište brodske opreme, ali ih je tijekom rutinskog obilaska broda uočio ozlijeđeni pomorac, drugi časnik palube na "Hani", i alarmirao ostatak posade. Dan je znak za uzbunu, članovi posade na dužnosti krenuli su se povlačiti u nadgrađe, sukladno uputama kompanije za slične situacije, u bijeg su se dali i pljačkaši, no jedan od njih pri tom je bacio nož i pogodio ga.

- Drugi časnik prebačen je nakon napada u bolnicu, gdje je i operiran. Stanje mu je stabilno i izvan je životne opasnosti. Po operaciji prebačen je u jednu privatnu kliniku u Chittagongu, gdje se oporavlja. Uspio se telefonom javiti obitelji, s kojom smo i mi u stalnom kontaktu. Prema riječima tamošnjih liječnika, oporavak će trajati najmanje dva dana, tako da je još prerano govoriti kada bi se mogao vratiti kući, kazao je Zlatko Moković, predsjednik uprave Lošinjske plovidbe.

Brod "Hana" u Chittagong je doplovio iz Južne Koreje s teretom cementnog klinkera, a Moković ističe kako u toj luci do sad nije bilo sličnih incidenata.

- O napadu su obaviještene i bangladeške vlasti, a tamošnja policija također je ostala iznenađena napadom na brod na sidrištu kakav se, tvrde, u njihovoj luci već dugo nije dogodio, kaže Moković.

Nitko od ostalih članova posade broda pod zapovjedništvom kapetana Josipa Hrvatina u napadu pljačkaša nije ozlijeđen pa će "Hana", po završetku iskrcaja tereta nastaviti putovanje prema ranije utvrđenom rasporedu.

[pp1972]

Preuzeto sa Novi List

Lošinjska plovidba: brodovi u rezališta, 170 radnika na burzu



Borbu za opstanak riječki brodar nastavlja s jednim brodom i   50 zaposlenih ali preduvjet je dogovor s bankom. Direktor kompanije Zlatko Moković ističe da nastoje izbjeći stečaj ili likvidaciju tvrke s 54 godine tradicije

RIJEKA Nakon 54 godine tradicije i gotovo 130 brodova koji su prošli kroz kompaniju, Lošinjska plovidba brodarstvo nalazi se, ovisno o kutu gledanja, na rubu propasti i(li) opstanka. Od preostala četiri broda, jedan, Karolina izgrađen 1986. godine, već plovi u rezalište u Indiji. Dva su broda, dvadesetogodišnja Dina i 26-godišnja Hana pod prijetnjom aresta Hypo banke i plove oko Kameruna i Bangladeša. Zadnji brod Maja, izgrađen krajem prošle godine u Kini, dogovorom kreditora Erste banke i PBZ-a, poklopi li se pozitivan splet okolnosti, mogao bi opstati kao zadnji u nekad moćnoj i brojnoj floti Lošinjske plovidbe. Upravo taj brod mogao bi postati jezgro nove Lošinjske plovidbe, potvrdio nam je direktor kompanije Zlatko Moković, koji kaže da kompaniji tek slijedi razdoblje brutalnog restrukturiranja. To, međutim, ne znači smanjenje broja brodova na samo jedan, već i reduciranje broja zaposlenika s 220 na samo 50! Moković priznaje da je otpuštanje zaposlenika neminovnost trenutka i samo dio priče o svjetskoj globalnoj krizi i odnosu banaka i gospodarstva. Brodarske kompanije, kaže Moković, platile su danak krizi, neke su već potonule, a druge su prema njegovom mišljenju tek korak iza Lošinjske plovidbe.

Kroz restrukturiranje provođeno pod prijetnjom banaka koje traže plaćanje kredita, s prijavljenim šestomjesečnim gubitkom ove godine u iznosu od 52 milijuna kuna, ali i pod utjecajem daljnjeg urušavanja svjetskog tržišta brodarstva, Lošinjska plovidba traži model preživljavanja. s obzirom na to da je plan Uprave da se u novoj Lošinjskoj plovidbi po svaku cijenu pokuša zadržati barem zadnji izgrađeni brod Maja, procjena je da bi taj brod opsluživali pomorci u dvije grupe po 20 osoba, a u Upravi bi ostalo još možda desetak zaposlenika. Preostalih 170 zaposlenika, uz nadu da će barem dobiti zakonske otpremnine, izgubit će radna mjesta u Lošinjskoj plovidbi te otići na Zavod za zapošljavanje na kojem će, zbog urušavanja tržišta, ali i deficita poslova u Rijeci oko brodarstva i svega vezano uz tu djelatnost, teško dobiti posao u struci.

– Istina je da smo u iznimno teškoj situaciji i zato tražimo »deal« s Hypo bankom. U pregovorima smo jasno poručili da želimo izbjeći blokadu naših brodova jer je to loša opcija i za nas i za Hypo banku kao vjerovnika. Ako ti brodovi budu zaustavljeni negdje u Africi, završit će na višegodišnjem vezu na kojem će troškovi postupka pojesti pa i premašiti njihovu vrijednost. Upravo zato mislim da smo na dobrom putu da s Hypo bankom postignemo suglasnost da Lošinjska plovidba sama proda svoje brodove Dinu i Hanu. Naš je prijedlog da se od tog novca namire dobavljači te da se plate zakonske otpremnine za naše zaposlenike. Ostatak od otprilike pet milijuna dolara pripao bi Hypo banci. Mislim da je to za njih bolja opcija nego da ostanu bez ičega, kaže Moković. Hypo banka, od koje na naše upite nismo dobili nijedan odgovor, po svemu sudeći na tim brodovima izgubit će preko 20 milijuna dolara.

Put poslovne propasti Lošinjske plovidbe iznimno je kratak. Kompanija se sunovratila u samo par godina. Sve ono što se gradilo desetljećima, sada će doslovno nestati. Direktor Moković podsjeća da je vrijeme konjukture davno nestalo.

– Sredinom dvijetisućitih smo dobro stajali. Proveli smo restrukturiranje, obavili smjenu generacija, 2006. i 2007. poslovali uspješno, premda se već 2008. nazirala svjetska kriza. Upravo tada shvatili smo prve strukturalne poremećaje tržišta. Ako brodovi ne voze rudu, znači da se na drugom kraju svijeta ništa ne proizvodi. Ipak, u trenutku izbijanja današnje svjetske krize, kad se u jednoj luci po 20 brodova natječe za isti teret, Lošinjska je još uvijek bila na dobrim pozicijama. Uspijevali smo poslovati s dobiti. Još tijekom 2011. Lošinjska plovidba je na računu imala gotovo 10 milijuna dolara. No u istoj godini zbog problema s tržištem i gubicima koje smo ostvarivali potrošili smo sve te rezerve, gotovo 50 milijuna kuna. Tada prodajemo jedan od brodova, Katarinu, isplaćujemo kredit i uredno plaćamo glavnice plus kamate. Ipak, već u listopadu 2011. s bankama koje su nas kreditirale postižemo dogovor da plaćamo barem kamate kad već ne možemo glavnice kredita. Već idući mjesec, uslijed dodatnog urušavanja tržišta, više ne plaćamo ni kamate. Siječanj i veljača 2012. razdoblja su najniže točke tržišta na kojem poslujemo u zadnjih 26 godina. Pokušavamo pregovarati s bankom. Kako bi zaštitili i naš i kapital banke, od nje tražimo dodatna obrtna sredstva. Izradili smo poslovni plan koji je potvrdila svjetski ugledna revizorska kuća KPMG. Prolaze mjeseci u kojima je banka neodlučna. U kolovozu tržište opet pada, a banke iz svojih razloga postaju nervozne i zaključuju da moramo prodati naše brodove radi namirenja njihovih potraživanja, kaže Moković.

I dok traži model za prodaju dva broda, Hane i Dine, brod Karolina krenuo je za rezalište u Indiji. Kad ga se pretvori u željezo, Lošinjska plovidba za njega bi mogla dobiti oko 3 milijuna američkih dolara. Tim novcem će se, naravno, odmah pokriti samo dio financijskih dubioza.

Ivan Ivić, prvi čovjek Dalmonta, najvećeg pojedinačnog vlasnika Lošinjske plovidbe brodarstvo, kaže da se po svaku cijenu treba izbjeći stečaj ili likvidacija Lošinjske.

– To nikako ne smijemo dopustiti. Nadam se da ćemo zadržati jedan brod, Maju izgrađenu prošle godine, oko koje bi kompanija nastavila poslovati. Nažalost, s puno manjim brojem zaposlenika. U Upravi u Rijeci možda će ostati od 32 zaposlenika njih tek desetak te dvije posade za Maju. Nadam se da će direktor Moković kroz pregovore koje vodi s bankama uspjeti osigurati otpremnine za zaposlenike koji će dobiti otkaz. Rekli smo Mokoviću da mu u ovom trenutku ljudi moraju biti prioritet te neka posebnu pažnju posveti zaposlenicima na kopnu. Njima, bez daljnjega, treba omogućiti otpremnine, jer će teško naći posao. Pomorcima je to ipak malo lakše, dio njih će se vjerojatno snaći, kaže Ivić. Podsjeća da je 2010. bila godina krize, 2011. je Lošinjska nekako izdržala, a 2012. je nastupio ponovni pad tržišta i eskalacija krize. Tvrdi da je na propast Lošinjske plovidbe 90 posto utjecalo tržište.

– Tržište nas je uništilo. Teško je reći kolika je odgovornost Uprave u svemu tome. Lako je biti general poslije bitke, a to i ne želim, kaže Ivić.

[arsenal]

Mornarički glasnik, broj 5, 1977

[DavorVis]

izvor: Novi list, travanj 1993.

[DavorVis]

izvor: Novi list, srpanj 1962.

[DavorVis]

izvor: Novi list, ožujak 1975.

[DavorVis]

izvor: Novi list, ožujak 1975.

[DavorVis]

izvor: Novi list, listopad 1978.

[DavorVis]

izvor: Novi list, kolovoz 1979.

[DavorVis]

izvor: Novi list, rujan 1981.

[DavorVis]

izvor: Novi list, studeni 1982.

[DavorVis]

izvor: Novi list, veljača 1985.

[DavorVis]

izvor: Slobodna Dalmacija, 26.11.1958.

[DavorVis]

izvor: Vjesnik, 9.2.1985.