[Magnum]

Ono što se poštuje u Poljskoj i Švedskoj morat ćemo i mi primijeniti.   Godinama nismo ništa učinili i sada je sve došlo na naplatu. Nažalost i   ta priča o brodogradnji je priča i o nekim hrvatskim dogmama kojih ćemo   se morati riješiti. U brodograđevnoj industriji zaposleno je 15.000 ljudi, a tu smo uključili i kooperante. Brodogradilišta izvoze pola milijarde dolara godišnje i svake godine sve manje i manje, tako da ne možemo pričati o nekoj našoj najvećoj izvoznoj grani.

Najveći   problem su loše uprave i bogaćenje kooperanata koji su radili sa svih   pet brodogradilišta. Svaki brod koji izađe iz brodogradilišta već je   državu koštao 10 milijuna kuna minusa, a Europa nam je   prije pet godina jasno rekla što trebamo napraviti, a nažalost nismo   ništa učinili. Sada ćemo u tjedan dana sve to morati riješiti. Ili   zatvoriti ili prodati.

S novcem uloženim u brodogradnju se moglo otvoriti 137.808 radnih mjesta

Sindikalni   lideri trebaju prestati podgrijavati nade radnicima da će svi ostati   zaposleni u brodogradnji i da se sva brodogradilišta mogu spasiti. Niti   će sva brodogradilišta ostati, niti će svih 15.000 radnika moći raditi.   Mi porezni obveznici smo sve to plaćali posljednjih 12 godina. Od 1999. do danas na sanacije smo potrošili preko 20 milijardi kuna. Svaki Hrvat je dao za to 4471 kunu!   Ima neka računica da je 150 tisuća kuna potrebno za otvoriti novo radno   mjesto. Kad imate ovih 20 milijardi kuna, to znači da se moglo otvoriti   novih 137.808 novih radnih mjesta!

Onaj tko kupi   brodogradilišta, ono najgore ostavlja državi, a to su dugovi. Prema   nekim procjenama to je 22.261.295.195 kuna jamstava i garancija, odnosno   svega što će država na sebe preuzeti. To znači da će svaki Hrvat za   brodogradilišta još dati 4946 kuna, odnosno mogli smo otvoriti još   152.474 radnih mjesta, da ne moramo plaćati ove dugove u brodarskoj   industriji.

Preuzeto s Dnevnik.hr